#kolačistine by Bojana Blažević: Istina je bliže nego što misliš

Izašla je moja prva knjiga “Prodavnica istine”. Sinoć se desila njena promotivna žurka. I desilo se neko novo povezivanje svih nas koji smo bili tu. Mi zapravo nikada ne znamo kakvo sjeme posijemo kada sretnemo jedni druge i to se pokaže tek u narednom periodu, ali ovoga puta, tokom sutrašnjeg dana, u meni je to sjeme raslo toliko osjetno i snažno da sam znala – čeka nas novi početak, novo širenje, uživanje plodova iskrenosti koje smo tu noć posijali.

Nije bilo lako biti iskren na toj promociji. Održala sam mnogo govora, predavanja i radionica prije toga, ali ovo je bilo sasvim novo iskustvo. “Prodavnica istine” me je, u stvari, iznenadila svojim dolaskom na svijet u papirnatom izdanju, jer tek za kraj je ostavila ključnu lekciju: budi iskrena u svakom trenutku, pred sobom, pred svima. Pisanje nije vrhunac iskrenosti, pisanje je njen početak. I kao što govori moj omiljeni tekst iz knjige, “Prisutnost je privlačnost”, na internetu se otkrivamo u sekundi, jer tu je ekran koji nas štiti, ali koliko se otkrivamo onima koji su sada tu pored nas? Da li dozvoljavamo drugima da upoznaju naše nesavršeno ja? Ono koje u isto vrijeme osjeća i strah i ljubav, i radost i tugu. I zato sam te promotivne večeri željela prenijeti poruku koja će svoje plodove sama pokazati: Bol ne smije više biti taboo.

I tako sam, dan nakon promocije, dok sam svjedočila novoj superiskrenoj verziji sebe, svjedočila još jednom novom čudu. Čudu od kojeg su mi potekle suze zahvalnosti i ganutosti koje ću uvijek pamtiti. Povezala sam kako se promocija desila sedmog decembra 2017. I to je tačno sedam godina od datuma kada sam bezglavo i hrabro odlučila da napustim sve što sam imala u životu i zaputim se u nepoznatom pravcu upoznavanja sebe.

Nakon tog davnog sedmog decembra, napustila sam posao, staro okruženje, ovozemaljsku sigurnost i stare navike. I danas odjednom shvatam da sam svih sedam godina posvetila cijelo svoje biće sjemenu koje je na kraju izraslo u “Prodavnicu istine”. Naravno da nisam sedam godina pisala knjigu, ali je sve što se dešavalo bilo za nju vrijedan materijal, koji će od sada služiti i mnogim drugima.

Danas plačem suzama radosti i čestitam sebi. Smijem se magiji brojeva kojima se u zadnje vrijeme igram, jer sad znam zašto sam imala potrebu da promijenim prvobitno zakazani datum promocije koji je bio u novembru. Sedam je broj vječne radosti, ali i ženstvenosti, i treba li da dodam kako sam ga voljela i kada o magiji nisam ništa znala. Sve je povezano. Svi smo povezani. A ja od sada imam i zimski rođendan.

“Prodavnica istine” je nemilosrdna učiteljica. Naučila me je da prihvatim bol i da se kroz bol sazrijeva. Naučila me je da otkrijem punoću sopstvene praznine i da u njoj bezbrižno uživam. Zahvaljujući njoj, od lažljivice sam postala iskrena. Od one koja bježi sam postala hrabra. Od one koja sudi, bezuslovna. I to je božansko olakšanje. Jer kad prihvatite svoju nesavršenost, iščezne potreba da upirete prstom u druge i sudite im. Tada znate, svi su baš tamo gdje treba da budu.

Zašto biste željeli da promijenite ili spasite nekoga? To bi značilo da vjerujete kako nije dovoljno dobar. I ako uzmemo u obzir da se vi samo ogledate u toj osobi, da u njoj vidite sebe, to znači da još uvijek mislite kako niste dovoljno dobri. Ili evo, kako se osjećate kad neko pokušava da vas spasi? Ja automatski imam otpor i udaljavam se od energetskog polja te osobe. Sve što mislim je: pusti me na miru, gušiš me. Ja sam već dovoljno dobra i tu sam gdje želim biti.

I to je istina. Bliža nego što misliš. Jednostavnija nego što misliš.