Categories #kolačistine by Bojana Blažević

#kolačistine by Bojana Blažević: Kad prevaziđeš stres onda možeš sve

Život stalno izbacuje nove poente, kao muzičari nove rime. Veći dio života sam nastojala izbjeći neprijatne situacije i kupati se u ugodnim kupkama koje opuštaju. Prijateljice kažu da je moj moto “pronađi najkraći put do uživanja”. Ljudska priroda je takva, nesvjesno pokušavamo izbjeći neprijatne situacije. Kao što dijete godinama može pokušavati da ne opere zube jer je ta rutina od dvije minute dosadna, tako i mi pokušavamo izbjeći odgovornost da radimo stvari koje su korisne, a nisu uvijek prijatne.

I odnosi nisu uvijek prijatni. Postoje situacije koje vas potpuno izbace iz kolosijeka. Jedan minut uživate u svom harmoničnom životu, poštovani, zbrinuti, ispunjeni, zadovoljni sobom, upijate sunčeve zrake. Drugi minut, neprijatna osoba kojoj na čelu piše “problem” i koja je uvijek u haosu, zove vas emitujući haotičnu atmosferu i osjećaj nepovezanosti svojim iritantno čudnim pitanjima. Osobe do kojih nam je stalo obično imaju nešto čudno kod sebe. I od tog čudnog dijela mi pravimo slona.

On: “Znaš, tebe ne može baš svako da svari.” Ja: “Znaš, mene ne možeš ti da svariš pa ne vjeruješ da drugi mogu.”

A mislila sam da samo mene muči želudac zadnja tri mjeseca. Sve je bilo obostrano. Ja ne mogu da podnesem njega, on mene. Za nas kažu da smo kao likovi iz filma koji se stalno prepucavaju a na kraju će završiti zajedno. Bilo bi dobro da je kao na filmu, ali ovakvu količinu napetosti ima samo serija.

No lako je pričati o stresu sa vremenskom distancom kada procesuješ stvari, težak dio je onaj kada se dešavaju neugodna iznenađenja. Kad neko učini nešto što vam izmakne tlo pod nogama i zavrti cijeli život pred očima. Kad ne znate šta je ispravno da uradite i razmišljate danima iz svih perspektiva šta učiniti.

Pitala sam se da li svojim ponašanjem stvaram dobru karmu, da li sam iskrena, da li želim da se osvetim i šta da uradim a da sutra mogu da stojim iza toga?

Ranije bih otpisala i sebe i drugu osobu zbog intenziteta stresa i nikada ne bih došla do nekih odgovora. Ranije bi moja odluka bila emotivna, sada je bila mudra i racionalna, bez obzira što će tražiti prevazilaženje raznih neprijatnih emocija. Mnogo sam toga naučila u pokušaju da pronađem osjećaj ispravnosti u sebi tokom stresa. I teška vremena su me natjerala da shvatim da me život milovao sve ove godine i da sam se koprcala u nezahvalnosti i neotpornosti.

Zadnja tri mjeseca sam bila kolateralna šteta nečije nespretnosti. Bila sam slomljena, i tako slomljena zgažena, i kao rezultat – cijela sam se potpuno otvorila. Posmatram kakva snaga, poniznost i zahvalnost prema životu se rađa. Nikada nisam bila više svoja, iskrena i bliska sa sobom i drugima. Znam da je život koji imam najveći dar i da je moja odgovornost da li ću ga živjeti kao heroj ili kao žrtva.

Kada prolaziš kroz haos tada ne znaš da stresne situacije mogu biti rađanje jednog novog cvijeta, da imaju zadatak da te nauče da prevaziđeš sebe. Kada vas neko povrijedi, pređite preko toga. Ispod povrijeđenosti je novi svijet u kojem znate da vas samo vlastita misao povređuje, drugi su samo ono što jesu.

Poenta je – kada ste gladni, da li će neko umjesto vas osjetiti da ste gladni, da je vrijeme za ručak, uzeti vas za ruku, napraviti jelo i nahraniti vas? Neće. Jer niko ne zna šta je vama važno kao što vi znate. Niko drugi se ne može brinuti za vas onako kako vi možete. Spoznajte moć odgovornosti. Nahranite sebe u životu. Obezbijedite sebi stvari koje su vam važne. Onda ćete moći otvoreno da pružate, jer znate ko ste i znate odakle dolazi to što pružate.

Onaj koji osjeća je uvijek pobjednik. Ionako su sve bitke bile između mene i mene.

Author: S. Vujanović

web-urednik

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *