Moralna dilema

Dokle ići na prvom okršaju?

E što ja volim da sam u pravu! To volim jednako koliko i da jedem. Aj što volim da sam u pravu, nego što kao tigar vrebam prilike da se upustim u okršaj u kojem kanim pobijediti.

Problem se javlja kada uopšte (shodno svom ubeđenju o apsolutnoj jednakosti) ne diskriminišem protivnika. Ako je protivnik u raspravi ženskog pola, dobiće isti tretman kao i da je muško. To je u teoriji ispravno, a u praksi? U praksi ispadnem kreten.

U mom nastojanju da budem u pravu i ukažem oponentu (ženskog pola) da griješi, uzdam se u pobjedu i kad krenem u ofanzivu, ne stajem sve do „Odvratan si, znaš?“ i do momenta kada vidim da joj se oči pune slankastom tečnošću.

A onda počinje moja prirodna ranjivost na ženske suze i u stanju sam da uradim sve samo da prestane. Skoro da bih rekao: U pravu si.

Horoskop zaista ima smisla. Cijeli svemir se namješta da tebi pokaže hoće li te boljeti bubrezi za 20 godina. Homeopatija zaista liječi. Voda razređena vodom spasava živote i slobodno liječi svoju djecu time, samo nemoj više plakati. Izvini!

Gdje je granica? Dokle je u redu biti u pravu, a gdje treba biti đentlmen i da li uopšte biti? Neke istorijske neistine opstaju samo zato što, navodno, nije lijepo pričati o njima i dovoditi ih u pitanje.

Vi, (privlačne) žene, imate odgovornost da ne zastupate glupe stavove.

E, tako…