Jeste li se ikada zapitali zašto vam je vlastiti glas neugodan?

by | 28 Jula, 2018

Većinu ljudi uhvati jeza kad čuju zvuk vlastitog glasa. Averzija prema vlastitom glasu tako je uobičajena da je za nju uveden stručni termin: sočavanje s vlastitim glasom piše Guardian.

Ali, zašto se to često događa kad se čovjek suočava s vlastitim glasom, dok na glasove drugih gotovo i ne obraća pažnju?

Odgovor na to pitanje često nam se servira u medijima, a polazi od toga da obično čujemo svoj glas dok pričamo. U tom procesu primamo zvuk prenesen vanjskim putem, odnosno protokom vazduha, te zvuk prenesen unutrašnjim putem kroz kosti. Takav “prolazak” zvuka kroz kosti dostavlja bogate niske frekvencije koje nisu sadržane u zvuku provedenom vazduhom.

Kada čujemo svoj snimljeni glas bez tih frekvencija, zvuči nam viši i drukčiji. Načelno, razlog zbog kojeg ne volimo svoj snimljeni glas je činjenica da on tada ne zvuči onako kako očekujemo.

Silke Paulmann, psihologinja sa Univerziteta u Eseksu, nagađa da upravo ta činjenica stvara u nama jezu i odbojnost prema vlastitom glasu, zbog raskoraka koji se događa između onoga što čujemo i naših unutrašnjih očekivanja. Ona smatra da naš glas igra veliku ulogu u formiranju identiteta te zbog toga svako od nas osjeća neugodnost kad shvati da mu glas nije onakav kakvim ga zamišlja.

Neka su istraživanja pokazala da ta teorija daje tek djelimično objašnjenje. Na primjer, u istraživanju objavljenom 2013. godine učesnici su morali ocijeniti privlačnost različitih snimljenih uzoraka glasa. Kad je u te uzorke potajno bio dodat njihov glas, ocijenili su ih znatno višim ocjenama nego kad bi svjesno prepoznali svoj glas.

Štaviše, potpuno objašnjenje ovog fenomena može se pronaći u nizu ranijih studija objavljenih prije nekoliko decenija.

Psiholozi Phil Holzemann i Clyde Rousey u svojim su eksperimentima 1966. godine zaključili da se suočavanje s vlastitim glasom ne javlja samo kao rezultat razlika u očekivanoj frekvenciji nego i kao neobično otkriće koje dolazi na vidjelo nakon spoznaje svega što se može prenijeti vlastitim glasom. Zato naš glas ne zvuči samo drukčije od naših očekivanja nego i otkriva aspekte naše ličnosti koje možemo u potpunosti sagledati tek nakon što čujemo snimak.

Neki od tih aspekata su: nivo anksioznosti, neodlučnost, tuga i ljutnja. Njihova sljedeća studija pokazala je da su dvojezični ljudi koji su naučili drugi jezik nakon 16. godine života, izrazili više neugodnosti kad su čuli svoje glasove snimljene na svom prvom jeziku.

Malo je vjerovatno da su drugi u jednakoj mjeri kao mi iznenađeni visinom tona našeg glasa, a još je manje vjerovatno da oni posmatraju naš glas na isti način kao mi. Mi nemamo običaj kritički posmatrati tuđe glasove, tako da je vrlo izvjesno da jedino mi sami razmišljamo o vlastitom glasu, kako zaključuje Guardian.

Izvor: index.hr

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i uslovima korišćenja sajta.