Categories Kada, gdje, s kim…, POKLONI I AKCIJE, PROMO

LJ&Z i “Tropik” poklanjaju svjetski bestseler “Danski odgoj djece”

Po čemu se danske škole (najprije osnovnoškolski i predškolski odgojno-obrazovni programi počevši od jaslica) razlikuju od onih u drugim zemljama?

Razlikuju se po tome što se jako temelje na igri i aktivno uče djecu empatiji. Već u predškolskom sistemu postoje programi koji djecu uče saosjećanju. Danci žele da njihova djeca prije svega budu djeca i da se igraju zajedno što duže mogu.

Iben Dissing Sandahl

Vrlo zanimljivo, spominjete koliko je igra važna u dječjim životima – obična slobodna nestrukturisana igra koja nije usmjerena na obrazovanje ni na postizanje bilo koje vrste uspjeha, jednostavno provođenje vremena u ugodnom okružju radeći zabavne stvari. Kako su Danci došli do toga da je to najbolja tehnika odgoja sretne djece? Ta se ideja pojavljuje i u Druckmaničinoj knjizi, a suprotna je američkom načinu odgoja usmjerenom na ciljeve.

Igra u Danskoj ima velik značaj od 1871. kad je utvrđeno da igra ima ključnu ulogu u obrazovanju djece. Od tog trenutka igra je Danskoj važan faktor dječjeg obrazovanja. Ono što mene, kao Amerikanku, zanima je ima li drastično smanjenje sati ostavljenih djeci za slobodnu igru u Americi ikakve veze s tim što je ona… slobodna, u smislu da je besplatna. Ona nikome ne donosi zaradu. Gotovo se doživljava ljenčarenjem, gubljenjem vremena. U SAD-u postoji velik pritisak na roditelje da “upišu” djecu u gomilu aktivnosti koje donose mjerljive rezultate, odnosno koje djecu nečemu uče i one, naravno, nisu besplatne! Često se znam šaliti govoreći kad se spoznaje o dobrobitima slobodne igre prošire SAD-om – jer ona zaista jeste od ključne važnosti za dječji razvoj i obrazovanje – širom  SAD-a će početi iskakati “radionice slobodne igre” u koju će roditelji htjeti “upisati” svoju djecu, odnosno željeće da plate da se njihova djeca idu “slobodno igrati” kako bi “postala otpornija i upotrebljavala maštu”. Zamišljam kako roditelji na kraju takvog “programa” dobiju nekakav izvještaj o napretku za “uspješno povećavanje zona proksimalnog razvoja”. Time se, svakako, gubi svrha jer bit slobodne igre je da djeca nauče upravljati sama sobom, odnosno da razviju vlastitu strategiju samokontrole. U slobodnoj igri nema se šta “postizati”, a upravo to pogoduje razvoju djetetova unutarnjeg poriva. Ali kad bi slobodna igra postala popularna u SAD-u, kome bi to donosilo zaradu? Zanimljivo stajalište oko kojeg se vrijedi zamisliti…

Osnovna razlika između danskog i američkog roditeljskog pristupa odnosno načina odgoja djece? Postoje li neke naizgled kontroverzne stvari koje čine danski roditelji, na primjer udaranje po guzi, ali i koliko bi kontrole trebalo dati djeci?

Razlika je vrlo mnogo. Teško ih je sve navesti. Preporučujem da pročitate knjigu i vidite!

Pitanje Jessiki – Jeste li vi i vaš suprug imali neslaganja zbog različitih pogleda na odgoj?

Jessica Joelle Alexander

Sjećam se da smo imali neslaganja u vezi “disciplinovanja” dok sam još bila trudna s našom kćeri. Bila sam preokupirana time kako ćemo “kontrolisati”, odnosno “disciplinovati” našu djecu. On nikako nije mogao da razumije moju fiksaciju “disciplinom”. Za njega je udaranje po guzi bilo nezamislivo kao odgojna metoda. U Danskoj je udaranje po guzi zabranjeno zakonom, a meni je, kao i mnogima dok sam odrastala, to bilo sasvim normalno. Trebalo je mnogo razgovora i rasprava da promijenim mišljenje. Sad već sedam godina imam djecu i nisam digla ruku na njih i iskreno mogu reći da fizičko kažnjavanje nije nužno za odgoj sretne, dobro prilagođene djece. Način na koji sam prije razmišljala sad mi je posve nepojmljiv. Danci u odgoju djece primjenjuju pristup “bez ultimatuma” kojim se izbjegavaju borbe za moć. To zaista funkcioniše. Tako od svoje djece dobijm mnogo više poštovanja, što pak dugoročno gledajući pomaže razvoju boljeg odnosa. Buddhinim riječima: “Bolje je pobijediti sebe nego pobijediti u hiljadu bitaka.” Inače, suprug i ja nismo imali drugih neslaganja jer sam duboko u sebi uvijek osjećala da danski način odgoja ima smisla. Pokušala sam naučiti nešto iz njega i primijeniti ga u odgoju svoje djece i iskreno mogu reći da me učinio boljom osobom i sretnijim roditeljem.

Kakva je i je li velika uloga države u osiguravanju sreće danskih porodica – djece i roditelja?

Generalno se držimo podalje od političkih i društvenih rasprava o Danskoj jer se želimo fokusirati na način odgoja djece. Ali možemo reći da su briga i značaj koje dansko društvo pridaje roditeljima i djeci direktan odraz društva koje svoje građane aktivno uči saosjećanju. Djeca odrastaju u ljude koji više brinu za druge, imaju više samopouzdanja i to rezultuje s generalno više dobrobiti, odnosno životnog zadovoljstva.

O autoricama: Jessica Joelle Alexander američka je kolumnistica i mama koja živi u Danskoj s djecom i suprugom Dancem. Iben Dissing Sandahl ovlaštena je psihoterapeutkinja i porodična savjetnica s dugogodišnjom privatnom praksom u Kopenhagenu u Danskoj.

Zaintrigirani?

Vaš primjerak može pronaći na www.tropik.ba i u DM Prodavnicama!

KAKO DO POKLONA?

Lajkujte ovaj post, a u komentaru nam napišite najvažniju osobinu koju razvijate kod vaše djece 🙂
Za sedam dana metodom slučajnog izbora nagradićemo jednu/jednog od vas!
Sretno svima!

Priredio: S. Vujanović

Author: S. Vujanović

web-urednik

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *