Intervju: Özcan Deniz, glumac kojeg su proslavile golišave scene…

Turski glumac Özcan Deniz, kojeg gledaoci mogu gledati u seriji “Dolina suza” na OBN TV, doslovno je zarobio srca gledateljica, no vjerovatno niste znali da se upravo on za slavu skinuo potuno go!

Özcan  je jedan od trenutno najpopularnijih turskih glumaca, a fanovi serije “Dolina suza” znaju ga kao harizmatičnog Barana. U intervjuu on govori o golišavim scenama, svojoj muzici i umjetnosti.

Özcan Deniz. Pjevač? Izvođač narodne muzike? Glumac? Kako biste željeli da vas predstavimo?
Jedno se vrijeme pojam pjevača narodne muzike u široj javnosti doživljavao kao uvreda. Ja se nikada nisam osjećao iskompleksirano zato što pjevam narodnu muziku. Neka me svatko zove kako želi.

S Özcanom Denizom nije lako raditi intervju. Nikada vam nije sasvim jasno šta on zaista misli. Kao da je svaki njegov odgovor, gesta i osmijeh dio neke igre. Tako je oprezan, toliko pomno bira riječi da nisam mogla izdržati da mu ne kažem: “Djelujete kao da ste u grču. Kad biste se barem malo opustili, ovaj bi intervju bio savršen”.

“Nemam izbora”, kaže on. Teško je stvoriti prepoznatljivo ime. Možete uložiti puno truda i na kraju sve upropastiti jednom rečenicom. Zato sam oprezan kada govorim, ovo je ipak Turska.

GOLIŠAVA SCENA U SERIJI

Svi imaju neku prekretnicu u životu. Koja je bila vaša?
U rukama sam držao scenario. Priča se zvala “Tvoja ljubav šeta po planinama”. Po njoj je snimljena televizijska serija u kojoj postoji jedna scena. U njoj sam s osobom s kojom ne bih smio biti i osjećam grižu savjesti. Potrčim prema potoku, on je gotovo presušio, ali sam odlučan u namjeri da obavim ritualno pranje. Nejednom me obasja mjesečina i pod njenim sjajem obavljam ritualno pranje. To je bila scena s vizuelno visokosofisticiranom filmskom estetikom. I bio sam gol u njoj.

Poslije ste došli na naslovnice zahvaljujući toj sceni…
Da. Mogao bih reći da me ta scena proslavila. Htio sam učiniti nešto drugačije da se neko zapita što to zapravo ovaj mladić želi reći.

Šta ste željeli reći?
Skinuvši sve sa sebe htio sam reći da odlazim na novo putovanje i trudio sam se da neko tu scenu ne protumači na bezvezan način. Neću nikada zaboraviti, u vrijeme kada se serija prikazivala, imao sam koncert u Sydneyju. Nazvao sam u Tursku i pitao mogu li se vratiti. To je bio rizik. Nisam se vraćao nekoliko dana, a nakon toga stvari počele su se okretati u moju korist.

Da li je to bila sreća? Javnost je mogla i da zamrzi tu golišavu scenu!
Nije to sreća, nego prilike koje sami stvarate. U Turskoj me poznaju kao pjevača narodne glazbe. Neko me iz Anatolije mogao kamenovati zbog te fotografije. Koji bi se pjevač narodne muzike usudio takvo šta uraditi?

Zašto ste osjetili potrebu za takvim probojem?
Zato što su okolnosti u mom poslu postajale sve teže. Morao sam premostiti taj zid koji se ispriječio na mom putu. Nisam bio bolji od kolega koji su se utrkivali u istoj stazi. Zapravo, uopšte nisam bio dobar. U tim trikovima postojali su mnogo bolji od mene, nisam imao šanse za opstanak.

O kakvim stazama govorite?
Mislim najprije na sredinu u kojoj se kreću pjevači narodne muzike, ali ona nije ograničena samo na scenu. Govorim o stilu i načinu života nekoga ko pjeva narodnu muziku, o njegovu ponašanju, odjeći, izvođenju koncerata, repertoaru na albumu. U centru tog svijeta je Ibrahim Tatlises. Ja nisam bio dobar učenik njegove škole. Štaviše, u toj sam sredini bio sasvim nevidljiv. Sve mi je izgledalo iskrivljeno. Pokušavao sam pjevati kao oni, ali naprosto nije išlo, nisam imao to u sebi. Zato sam se morao prebaciti u druge staze.

Probijanje u svijet filma bilo je puno brže?
Da, tako je ispalo. Za mene govore da sam zaboravio na svoju muziku. Ta me kritika dosta pogađa. Muzika je moj svijet, ona je nešto što me čini kakvim jesam i koju živim u punoj brzini. Ali istina je. Zahvaljujući filmu, postao sam prepoznatljivo ime.

A kako je vaša vjerna publika prihvatila taj novi umjetnički smjer?
Govorili su da sam se promijenio. Ja sam odgovarao da nisam prije bio majmun pa sam sada postao civilizovani čovjek. Nisam prošao takvu radikalnu promjenu. Ako u Turskoj radite posao s najvećom disciplinom, prihvatiće vas kakvim jeste. Ako moji koncerti i dalje nastave biti krcati.

ŽUDIM ZA NOVOM PUBLIKOM

Zar ne postoji nova publika koja puni vaše koncerte?
Ne, nova publika koju sam stekao čini svega deset posto moje ukupne publike. Dakle, ako se želim otvoriti novoj publici, znači da žudim za njom. Samo zajedničkim snagama možemo podignuti letvicu. Ako imate čvrstu kičmu, a niste kao beozblična masa koja se mijenja, onda vam ljudi daju određeno mjesto u društvu. Kod mene je sve počelo s talk showom Hulje Avšar, zatim s golišavom scenom i posljednje sa serijaom Konak Asmali. Ja sada kročim stazom u kojoj se mogu više izraziti i postati uspješniji.

Mijenja li se i vaša odjeća u skladu s time? Na koncertu Merdžan Dede nosili ste crnu beretku…
‘Prije nisam imao novca za odjeću, sada mogu da si priuštim što poželim, hvala Bogu. Moj ukus u odijevanju uvijek je odgovarao okolini u kojoj se nalazim. Kad ste već spomenuli beretku, recimo, na promociji serije “Konak Asmali” u Americi, došao sam s obrijanom glavom. U Americi se ljudi odijevaju jako opušteno, ne zamaraju se time ko šta nosi. Da imam hrabrosti, nosio bih i naušnicu.

Zašto je niste nosili?
Nisam bio spreman, Turska nije spremna za moju naušnicu (smijeh).

NISAM HOMOSEKSUALAC

Kružili su tračevi da ste homoseksualac. Ima li neke istine u tomu?
Svaki put kada bih pokušao odgovoriti na to pitanje, ta bi se tema naduvala do suludih granica. Je li takvo šta moguće dokazati? To su prazne priče. Osim toga, riječ je o osjetljivoj temi koja je kao medalja s dvije strane. Trebalo bi da odgovorim na način koji neće uvrijediti gay zajednicu, a da pritom ne zapadnem u mačističke priče. Evo, da zadovoljim sve, mogu samo reći da nisam homoseksualac. Treba vam li više od toga?

A zašto se pojavljuju takvi tračevi?
U mladosti sam gledao film napravljen po Hemingwayevu romanu Starac i more. Čovjek je uhvatio veliku sabljarku, a dok ju je pokušavao iskrcati na obalu, morski psi koje je isto ulovio dokrajčili su mu ribu i ostao je samo njen kostur. To je stvar uspjeha. Upecate veliku ribu, a druge ribe koje nemaju svoga posla počnu nagrizati vaše postignuće prije nego što ste imali priliku uživati u njemu. Vama u ruci ostane samo riblja kost. Zato sam se navikao na kritike.

OSTAJEM PRIJATELJ S ONIMA S KOJIMA IMAM AVANTURU ZA JEDNU NOĆ

Moja prva ljubav bila je plesačica koja je radila u noćnom lokalu. Njeno se ime saznalo puno godina nakon što se sve dogodilo i počele su besmislene priče oko svega. To se povlačilo po novinama. Ogadila su mi se sjećanja koja su mi dotada bila lijepa, da se tako izrazim. U odnosima sa ženama tipični sam horoskopski Bik. Dodir mi je jako važan. Mogu održavati vezu na daljinu, ali trenutak u kojem se ostvari ta ljubavna hemija između mene i neke osobe nezamisliva je ljubavna moć. Sada sam sasvim izbacio avanture za jednu noć. Čak i kada bih izgubio seksualnu želju, ostajao bih u prijateljskom kontaktu s tom osobom. Uveo sam sasvim drugu dimenziju u svoje odnose.

TEKST I FOTO: OBN PR