Opsjednut okusima

U intervjuu za naš magazin šarmantni i harizmatični voditelj-kuhar, Vjekoslav Kramer, otkriva svoje strasti prema kuhanju, ali i sitnicama koje život čine, na totalno opušten, njemu svojstven način…

Uvijek nasmijani voditelj Vjekoslav Kramer – Vjeko za svoj životni moto bira:”Svakom je onako kako si napravi” jer ne voli, kako kaže, kada ljudi krive horoskop ili nekog drugog za nezavidnu situaciju u kojoj su se našli, ili opet, ako su zahvalni položaju zvijezda ili drugim ljudima za uspjehe koje su postigli. “Jasan cilj sprečava lutanja, a hodanje bez cilja nas spriječi da ga vidimo čak da u njega i nosom udarimo”, kaže Vjeko. Također, tvrdi da je svako krojač svoje sreće i da s tim stavom trebamo započinjati dan i probijati se kroz život. Sve ostalo je samo mazanje očiju sebi i drugima i prebacivanje odgovornosti na nekog ili nešto drugo.

LJ&Z: Šta je to što vas u kuhanju tjera da budete tako strastveni dok to radite?
V.K: Imam tu sreću da su svi poslovi kojima se sada, u 34. godini, bavim i od kojih živim nastali iz mojih hobija. Tako da je nešto što sam cijeli život radio kao zabavu i opuštanje od stresa nakon napornog radnog dana postalo moje zanimanje. U današnje vrijeme, kada više od pola dana čovjek provede na poslu, stvarno moraš voljeti to što radiš jer u suprotnom izgoriš. Opet, što se strastvenosti tiče, vjerovatno malo učini i trema. Ipak je to javni nastup pred velikim brojem ljudi, nervoza te uhvati, a kad snimanje krene to se nekako kanalizuje u strast.

LJ&Z: Vjerovatno na našim prostorima ne postoji niti jedan voditelj – kuhar, koji sa toliko uživanja govori o začinima, o posebnim sastojcima… Koji je prema vašem mišljenju začin, sastojak, sa najviše afrodizijaka u sebi?
V.K: Stvarno mi je drago da se tako jasno vidi moja opsjednutost okusima :)))). Siguran sam da je to vanilija, prava vanilija u mahunama. Vanilija se upotrebljavala još u doba Maja i Asteka kao važan sastojak čokoladnog napitka za buđenje potencije, koji su nazivali tlilxochitl, a bio je namijenjen samo za vladajuću klasu. Njemci su radili još u 18. stoljeću medicinska istraživanja u kojima su dokazali da je odlična u borbi protiv impotencije. Ma, vanilija je super. I način oplođivanja same biljke, odnosno njenih cvjetova je tako simpatičan i karakterističan, tako da sam siguran da je vanilija jedan od pravih afrodizijaka. Uostalom svako od nas se opusti i raznježi kad prolazi pored kuhinje u kojoj se pripremaju vanilin kiflice.

LJ&Z: Šta biste preporučili našim čitateljima ukoliko kroz kuhanje i hranu žele zavesti nekoga, šta da urade, šta da skuhaju?
V.K: Samo neka se opuste i slijede instinkt. Već i namjera da se nekoga zavede je dovoljna da bi se u tome uspjelo. Svako od nas želi biti voljen i svi volimo kad se neko trudi oko nas i pokazuje nam znakove pažnje. A ako se neko nađe u situaciji da osoba koja ga zanima potvrdno odgovori na poziv na večeru u dvoje, u stanu, koju će on pripremati, može biti sigurna da će biti dovoljni i kupovni zamrznuti proizvodi :). Šalim se, naravno, truditi se treba. Da mene neko pozove na večeru i servira mi štrudlu iz leda više me nikada vidio ne bi. Meni su kombinacije voća i mesa uvijek sexy. Preporučio bih piletinu u višnjama, pa to još flambirate pred osobom koju želite fascinirati. Vatra uvijek pomogne da se atmosfera zagrije. Bukvalno!

LJ&Z: Iz vašeg bogatog rezimea najsimpatičniji je naziv vaše emisije “Lonci i poklopci”. Da li naziv nosi dvosmisleno značenje u kontekstu da svaka osoba kao “lonac” mora imati svoj poklopac, ili bukvalno, da lonac ne ide bez poklopca, ili ipak jedno i drugo?
V.K: U početku je emisija rađena u drugačijem formatu i bilo nas je više u studiju, pa smo se nadovezivali jedni drugima i onda je ime “Lonci i poklopci” imalo taj dvosmisleni značaj. Kraće je trajala i ja sam svima upadao u riječ i onda sam se mogao pravdati i sa nazivom emisije i da ne ispadnem nepristojan nego je, eto, ispalo sve u tom duhu. Danas kada sam u studiju sam sa svojim receptima ime sam sačuvao jer mi ima neki ritmičan zvuk, ili melodičan, ili logičan. Ne znam koja bi bila prava riječ, ali ime mi je baš dobro i odlučio sam ga zadržati.

LJ&Z: Fotografija je jedan od vaših hobija, šta volite najviše fotografisati?
V.K: Volim fotkati sve. Ljude, ulice, voće i povrće, malog nećaka, sestru, rublje koje se suši, djecu koja se igraju, bake na tržnici, pčele na cvijecu, valove, oblake, sjene na zidu… Sve. Inače sam vedrog duha i puštam stvarima da me fasciniraju. Volim se pozitivno iznenaditi i čuditi još uvijek svemu čemu mogu. I naravno, ako mi je aparat pri ruci to i uslikati da pokažem drugima. A pomalo sam i egzibicionista neke čudne vrste, pa volim i prijateljima pokazivati šta sam sve vidio i gdje sam bio, pa tako samo slikam i slikam jer slika, kažu, govori više od 1.000 riječi. 

LJ&Z: Iz nekog drugog ugla, kakav je Vjeko kojeg još niko nije upoznao?
V.K: Škakljivo pitanje :). Pa, već godinama gradim sliku nekog medijskog Vjeke, zar sada da je razrušimo? Nisam baš tip koji voli glumiti, već što na umu, to na drumu. Definitivno, u poslu kojim se bavim nema potrebe za skidanjem do kraja, ljudima sam ipak zanimljiv zbog toga što radim, a ne zbog toga ko sam. Vjekina strana koju ljudi ne vide na ekranima je da sam osoba kojoj je najveći cilj i želja da se smije. Ja bih nekako najviše volio da se mogu veseliti i biti sretan po cijele dane, pa tu sreću podijeliti svima oko sebe. Bitno mi je zdravlje, uspjeh, novac, prijatelji, ljubav, ali sve u svrhu osjećaja sreće. Sve to samo po sebi mi je beznačajno ako nisam sretan. Ovo da pričam previše, da mi se teško skoncentrisati na jednu stvar, da sam često površan ili opet predubiozan, da sam razuman u potrošnji, da ne kažem škrt, i sa stvarima i sa emocijama, da sam opsesivno kompulsivan i skoro potpuno lud, sve se vidi iz kojeg god ugla pogledaš…

Dan mi je savršen ako sija sunce. Ako se čujem sa sestrom. Ako me ne zovu s posla HITNO. Ako stignem otići na rolanje.

P.S.
Imam puno neostvarenih želja. Vidjeti Kinu i Indiju. Uzgajati koze i guske na svojoj farmi koja bi se nalazila u okolini Travnika. Imati psa, kuću i pretplatu na vašu novinu “Ljepota i zdravlje” i veseliti se svakom novom broju, pa ga čitati uz kamin s nogama zamotanim u vunenu dekicu. Sve to planiram ostvariti kad budem u penziji. Mišljenja sam da za sve stvari postoji vrijeme kada ih treba realizovati. Što bi u Bosni rekli: “Sve u svoj vakat”. Sada to ne mogu, ali za 30 godina već je puno realnije. Ovu Kinu i Indiju planiram sigurno u idućih 10.