“Ovisno o dobi, dvije su različite situacije. Ako je riječ o maloj djeci ili djeci predškolske dobi, takvo ponašanje je potpuno prirodno, pa čak i prikladno”, tvrdi dr. Busman. “Oni vide mamu i povezuju je sa zadovoljavanjem njihovih potreba”, objasnila je. Drugim riječima, ako radiš od kuće ili si zauzeta kućanskim poslovima, to djetetu ništa ne znači ako se nalaziš u njegovom vidnom polju. “Oni to ne mogu racionalizirati”, ističe Busman. S druge strane, ako je dijete nešto starije, a svejedno neprestano ponavlja “mama, mama, mama”, to bi moglo biti povezano s određenim promjenama u vašim životima. Čak i ako je naizgled sve uobičajeno, dijete je sposobno primijetiti sve promjene koje se dešavaju u vašoj rutini. Odnosno, kada izgube rutinu, djeca se najčešće “hvataju” za ono što im je poznato i s čime se osjećaju sigurno, a to su njihove mame.
Sagledajte uloge članova vaše porodice
Djeca su vjerovatno navikla tražiti od jednog roditelja da učini nešto određeno. “Često ljudi preuzimaju uloge u porodici“, rekla je Busman. Odnosno, kada se dijete obrati tati, dadilji ili nekoj trećoj osobi, oni se često s istim pitanjem obraćaju mami koja donosi konačnu odluku. Zato djeca nesvjesno nastoje ubrzati proces i “izbaciti” iz donošenja odluke osobu koja se nalazi u sredini te se direktno obraćaju mami.
Kako bi to izbjegli i naučili dijete da se obraća i drugim odraslim osobama, presudno je oblikovati ponašanje koje očekujete i koje želite vidjeti. “Pokažite djetetu šta očekujete”, napominje doktorica Busman. To bi moglo značiti stvaranje lako razumljivih granica poput crvenog ili zelenog “svjetla” na maminim vratima ili jasno isticanje ko je u tom trenutku “na dužnosti” tako da djeca unaprijed znaju ko će im poslužiti večeru, dati grickalice ili biti zadužen za pomoć pri odlasku na toalet. Također je važno, rekla je Busman, obavijestiti ostale odrasle osobe u kući da vježbate postavljanje granica.
