Miomi nisu tabu: Kako prepoznati i liječiti miome otkriva mr.sci.dr. Dženita Kurtćehajić

Ginekologinja dr. Dženita Kurtćehajić otkriva sve o miomima – kako ih prepoznati, kada ih liječiti i zašto više miomi ne smiju biti tabu tema.

U svijetu ženskog zdravlja postoje teme koje se, iako izuzetno važne, često izbjegavaju – šapatom spominju u čekaonicama i pretražuju kasno u noć, kad ostanemo same sa svojim pitanjima. Jedna od njih su miomi maternice, benigne izrasline koje pogađaju čak 70 do 80 posto žena reproduktivne dobi. Ipak, uprkos toj brojci, o njima se i dalje ne govori dovoljno otvoreno.

Miomi su često tihi, neprimjetni i bez simptoma, ali kod nekih žena mogu izazvati bol, obilna krvarenja, pa čak i utjecati na plodnost. Upravo zbog toga je razgovor o njima od ključnog značaja. Osvještavanje, redovni ginekološki pregledi i pravovremena dijagnoza mogu napraviti veliku razliku – ne samo u liječenju, nego i u osjećaju sigurnosti i kontrole nad vlastitim tijelom.

U želji da razbijemo tišinu i odgovorimo na najčešća pitanja o ovoj važnoj temi, razgovarali smo s mr. med. sci. dr. Dženitom Kurtćehajić, specijalisticom ginekologije i akušerstva, subspecijalisticom humane reprodukcije u Plavoj poliklinici. U nastavku donosimo sve što trebate znati o miomima – bez predrasuda, bez straha, uz stručna pojašnjenja i savjete.

Kada miomi postaju razlog za brigu?

Miomi na maternici su tema o kojoj se često šapuće. Zašto je tako i koliko je zapravo važno otvoreno govoriti o ovom zdravstvenom problemu?

Razgovor o ženskom zdravlju nikada ne bi trebao biti tabu. Kada govorimo o miomima, važno je znati da oni pogađaju čak 70–80% žena reproduktivne dobi. Riječ je o dobroćudnim tumorima materice koji često ne zahtijevaju nikakav tretman. Međutim, ukoliko izazivaju simptome, važno je da se pravilno liječe. Žene moraju biti edukovane i ohrabrene da razumiju šta se dešava u njihovom tijelu, bez straha. Otvoreni razgovori i zdrave životne navike mogu imati veliki uticaj na prevenciju i upravljanje ovim stanjem.

Koji su najčešći simptomi koji mogu ukazivati na prisutnost mioma i kako žene mogu prepoznati da nešto nije u redu?

Najčešći simptom je poremećaj u menstrualnom ciklusu – obilna i dugotrajna krvarenja, različiti oblici disfunkcijskih probojnih krvarenja. Takva stanja mogu dovesti do anemije. Miomi mogu uzrokovati nadutost, bol, osjećaj pritiska u donjem dijelu stomaka, učestalo mokrenje, zatvor, neplodnost, spontane pobačaje i prijevremeni porod. Ipak, važno je naglasiti da većina žena s miomima nema nikakve simptome i stanje se često otkrije sasvim slučajno.

U kojoj dobi žene najčešće razvijaju miome? Postoje li faktori koji povećavaju rizik od njihovog razvoja?

Najčešća učestalost mioma zabilježena je kod žena između 35 i 49 godina starosti. Istraživanja pokazuju da više od 50% žena u toj dobi ima miome, iako su im prethodni ultrazvučni pregledi bili uredni. Nakon pedesete godine, kada opada nivo hormona, miomi se često smanjuju ili potpuno povlače. Faktori rizika za nastanak mioma najčešće uključuju genetsku predispoziciju, starosnu dob, gojaznost, lošu prehranu, izostanak poroda, ranu prvu menstruaciju, kasnu menopauzu te izloženost ksenoestrogenima – sintetskim supstancama koje imitiraju estrogen, a prisutne su u plastici, pesticidima i kozmetici.

Mnoge žene nisu ni svjesne da imaju miome. Koliko je često da se otkriju slučajno, na rutinskim pregledima?

Vrlo često. Budući da mnogi miomi ne izazivaju simptome, najčešće se otkrivaju slučajno – tokom anamneze, ginekološkog pregleda ili ultrazvuka. Zato su redovni pregledi ključni.

Kako hormoni utiču na razvoj mioma? Je li moguće spriječiti njihov nastanak ili rast?

Miomi rastu pod uticajem estrogena i progesterona. Kod mlađih žena, posebno u reproduktivnoj dobi, nivo ovih hormona može poticati njihov rast. Ulaskom u perimenopauzu, hormoni opadaju, što često dovodi do smanjenja mioma. Iako se ne može potpuno spriječiti njihov nastanak, određene navike mogu smanjiti rizik i uticati na sporiji rast.

Miomi: Kada su bezazleni, a kada zahtijevaju liječenje?

Miomi mogu imati različite veličine. Koje su razlike u simptomima ili potrebama za liječenjem, ovisno o veličini mioma?

Miomi mogu biti različitih veličina, može ih biti više i mogu se nalaziti na različitim lokacijama na maternici. Upravo ti faktori određuju da li će uzrokovati simptome i zahtijevati liječenje. Većina žena ne treba nikakav tretman osim redovnih kontrola. Ukoliko miomi izazivaju simptome, pristupa se liječenju, počevši od hormonske terapije do hirurškog uklanjanja.

Kakve sve opcije liječenja postoje – od prirodnih metoda do hirurških intervencija? Kada je potrebno posegnuti za operacijom?

Liječenje se uvijek prilagođava individualnim potrebama pacijentice. Neke žene trebaju samo redovne kontrole, dok se kod drugih, u zavisnosti od simptoma, koriste lijekovi, hormonske spirale ili se preporučuje operacija. Hirurški pristup se uzima u obzir kada drugi tretmani ne daju rezultate, kada miom raste i izaziva tegobe. Međutim, čak i u slučajevima kada su miomi mali, ako se nalaze dublje u unutrašnjem sloju maternice i izazivaju tegobe, operativni zahvat može biti neophodan. Ono što želim posebno istaći jeste da prisustvo mioma ne znači nužno neplodnost, rizik za trudnoću ili prijevremeni porod.

Mnoge žene brinu da miomi mogu uticati na plodnost. Koliko je zapravo realan rizik za žene koje žele imati djecu?

Dobra vijest je da većina mioma ne utiče ozbiljno na plodnost. Međutim, to zavisi od njihove veličine, broja i, najviše, položaja – odnosno lokacije mioma. Mnoge žene s miomima uspješno zatrudne i rode zdravu bebu. Ako žena planira trudnoću, preporučuje se konsultacija s ginekologom koji će, na osnovu pregleda i simptoma, dati individualizirani savjet. To je najbolji put.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Mr. sci. dr. Dženita Kurtćehajić (@dr.dzenitakurtcehajic)

Koliko važnu ulogu imaju redovni ginekološki pregledi u ranom otkrivanju mioma?

Ogromnu. Redovni godišnji ginekološki pregledi, koji uključuju i ultrazvuk, ključni su za rano otkrivanje mioma. Rano otkrivanje omogućava pravovremeno reagovanje, što često znači manje invazivne metode liječenja ili čak samo praćenje bez potrebe za intervencijom.

Postoje li načini kako smanjiti rizik od razvoja mioma kroz promjene u prehrambenim navikama, fizičkoj aktivnosti ili životnim navikama?

Iako se ne može sa sigurnošću spriječiti njihov nastanak, zdrav način života može uticati na smanjenje rizika i usporavanje rasta mioma. Preporučuje se prehrana bogata vlaknima, voće i povrće bogato antioksidansima, unos omega-3 masnih kiselina i maslinovog ulja, izbjegavanje rafiniranih šećera i prerađenih mesnih proizvoda. Vrlo važnu ulogu igra i fizička aktivnost koja smanjuje masno tkivo, a time i nivo estrogena. Ne smijemo zaboraviti na izbjegavanje stresa i obavezan dobar i kvalitetan san.