Šećerna bolest: Tihi ubica modernog doba!

Šećerna bolest rezultat je generisanog efekta niza rizičnih faktora – prekomjerne tjelesne težine, odnosno pretilosti; nedostatka fizičke aktivnosti i “loše” ishrane s pretjeranim kalorijskim unosom i prevelikim udjelom ugljenih hidrata!

S obzirom na to da u pravilu prođe više godina asimptomatskog toka šećerne bolesti, potrebno je javnost osvijestiti o veličini i jačini uticaja ove bolesti na populaciju.

Šećerna bolest velik je problem u svijetu, a broj oboljelih svake godine raste. Koliko je ova bolest ozbiljna govori podatak da u svijetu svaka 11. osoba boluje od šećerne bolesti, što je 435 miliona ljudi u dobi od 20 do 79 godina.

Takođe, 325 miliona ljudi izloženo je riziku od obolijevanja dok na godišnjem nivou od ove bolesti umire četiri miliona ljudi gdje ih je pola mlađe od 60 godina. Procjenjuje se kako će do 2045. godine od dijabetesa bolovati čak 625 miliona ljudi, što je prilično velika brojka. Većina oboljelih boluje od šećerne bolesti tipa 2, a ona se u 80 % slučajeva može spriječiti promjenom životnih navika.

Tip 1, tip 2

Osnovna karakteristika dijabetesa upravo je povišen šećer u krvi, koji dugoročno uzrokuje oštećenja na očima, nervima, bubrezima i krvnim sudovima. Ako želimo bolest tretirati pravilno, potrebno je znati neke ključne informacije.

Postoje dvije osnovne vrste dijabetesa: Dijabetes tipa 1 javlja se u djetinjstvu ili mladosti te je inzulin neophodan u njegovom liječenju. Izazvan je samim imunim sistemom tijela koji uništava ćelije gušterače, koje pak proizvode inzulin. Nastanak tipa 1 šećerne bolesti obično je iznenadan i dramatičan. S druge strane, dijabetes tipa 2 obično se polako razvija kod odraslih i napreduje s vremenom. U početku se može liječiti dijetom i fizičkom aktivnošću, a u kasnijoj fazi bolesti potrebno je u liječenje uvesti tablete i inzulin.

Šećerna bolest tipa 1 se ne može prevenirati, za razliku od tipa 2 na čiju pojavnost, osim genetskih faktora, značajno utiču faktori okoline. Moderni način života podrazumijeva dugotrajno sjedenje i smanjenu tjelesnu aktivnost, posebno u urbanim područjima. Iz tog razloga, Međunarodna dijabetička federacija preporučuje bavljenje fizičkom aktivnošću u trajanju od minimalno 30 do 45 minuta najmanje tri puta sedmično.

Osim aktivnosti, način ishrane igra sve veću ulogu u pojavi, ali i pobjeđivanju ove bolesti. Pri svakom obroku, potrebno je jesti hranu s ugljenim hidratima koji se sporo apsorbuju, a obroci se nikada ne smiju preskakati. Žitarice, obrano i aromatizovano mlijeko, krekeri, riža, tjestenina, povrće, voće te jogurti bez šećera neki su od primjera dobrog izvora ugljenih hidrata koji se sporo apsorbuju, a njima se može održavati nivo glukoze u krvi.

Svjetski dan borbe protiv šećerne bolesti

Šećerna bolest naziva se globalnom epidemijom jer broj oboljelih osoba u svijetu raste do nivoa koje su bile nezamislive prije samo nekoliko decenija. Razlog značajnom porastu ove bolesti je ubrzani stil života koji je većinom sjedilački, a hrana koja se zbog toga konzumira je brza i nezdrava. Iz tog razloga se svake godine 14. novembra obilježava Svjetski dan borbe protiv šećerne bolesti, kako bi se naglasila važnost njenog ranog otkrivanja i stavio fokus na promjenu životnog stila ljudi. Neki od ključnih simptoma ove bolesti su: pojačana žeđ, učestalo mokrenje, pojačana glad, umor, pojačano znojenje, mučnina itd.

Razlog zašto je dijabetes toliko opasan za zdravlje jeste mnogo zdravstvenih komplikacija koje može biti nemoguće spriječiti ukoliko se dogode. Tako su neki od težih problema kod obolijevanja od šećerne bolesti oslabljeni vid i sljepoća, zatajenje bubrega, moždani i srčani udar, smanjen osjećaji u šakama i stopalima i sl. Ovakve pojave moguće je spriječiti ranim postavljanjem dijagnoze, pa je liječenju ove bolesti potrebno pristupiti slojevito.

Uloga ljekara različitih specijalnosti (porodični ljekari, dijabetolozi, pedijatri, specijalisti školske medicine) je tu vrlo bitna. Sama dijagnoza postavlja se na temelju dva nalaza glukoze u krvi nakon kojih, u slučaju da rezultati pokazuju visok nivo šećera, ljekar radi test opterećenja glukozom. U tom testu mjeri se glukoza u krvi kada je pacijent na tašte, a nakon toga se popije vrlo slatka tekućina i onda se mjerenje glukoze ponavlja nakon dva sata.

vecernji. hr

Maya23K via Getty Images

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i uslovima korišćenja sajta.