Ne poistovjećujte ih: Neraspoloženje i lijenost nisu isto što i depresija!

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i psihijatrijski krugovi, prije više od jedne decenije su 2020. označili kao godinu u kojoj će depresija postati drugi uzrok smanjenja sposobnosti ljudi i da će svaka četvrta osoba u svijetu, u nekom periodu života, imati mentalni ili neurološki problem.

Epidemija je ove godine dramatično promijenila naše živote i većina ljudi je uplašena i nesigurna. Osim toga, ubrzani tempo života, informacione tehnologije koje su dovele do toga da čovjek danas u jednom danu primi više informacija nego što su ljudi u prošlosti dobijali i za 365 dana, velika diferenciranost životnih uloga i svakodnevni stresovi, sve su to uzroci koji dovode do raznih psihičkih poremećaja, a najčešće depresije, naglašava psihijatar prof. dr Nevena Čalovski Hercog za Radio-televiziju Srbije.

“Uzrok možda leži i u čovjekovoj prirodi da je radoznao, da je aktivan i da teško stavlja granice i teško se miri sa ograničenjima”, dodaje profesorka.

U svakodnevnom govoru kada želimo da kažemo da smo neraspoloženi često koristimo riječ depresivan. Neraspoloženje, prolazna potištenost ili reakcija na neprijatne okolnosti, nije isto što i depresija.

Jedan od osnovnih dijagnostičkih kriterijuma za otkrivanje depresije je kada neko dvije sedmice, kontinuirano, osjeća teškoće u obavljanju svakodnevnih zadataka, gubi sposobnost da se raduje, opada mu interesovanje za ljude, za aktivnosti, budi se ujutru umoran, ništa ne može da ga obraduje i ojseća se veoma loše, ili je veoma razdražljiv, navodi prof. Čalovski Hercog.

Pošto se za depresiju vezuje i bezvoljnost, mnogi često lijenost proglašavaju za psihički poremećaj. No, kako naglašava profesorica Čalovski Hercog, lijenost je karakterna osobina i ona je kontinuirana, a depresija je uvijek praćena emocionalnim fonom potištenosti i tuge koja prevazilazi uzrok i okolnosti i svojim trajanjem i svojim intenzitetom.

Jedan od osnovnih faktora rizika je pol. Žene su mnogo češće pogođene ovim poremećajem, kao i ljudi starosne dobi između 25. i 40. godine.

“Važan faktor je i struktura ličnosti. Ljudi koji su povučeni, koji se ne oslanjaju na interpersonalne odnose, koji nisu konstituciono optimistički orijentisane i preosjetljivi su. Potom, osobe koje su u životu doživjele ozbiljne gubitke. Na primjer, gubitak roditelja prije 11. godine je jako bitan faktor za skolonost ka depresivnom reagovanju i naravno, niz različitih psiho-socijalnih teškoća, a pandemija je upravo bio takav jedan činilac koji nas je sve stavio u rizik”, ističe gošća Jutarnjeg programa.

Maskirana depresija

Kod blago depresivnih osoba često ni ljekari ne uspiju da prepoznaju simptome. Dominantan simptom na koji se oni žale je doživljaj iscrpljenosti i umora koji nikako ne mogu da prevaziđu. Obično imaju jutarnji pol neraspoloženja, teškoću da se suoče sa danom koji imaju ispred sebe. Oni obavljaju svoje zadatke, ispunjavaju planove, učestvuju čak i u porodičnim ulogama, brinu o djeci, o partnerima, ali sve dok to čine nemaju osjećaj zadovoljstva i osjećaju se krivim što im je potreban veliki napor da to urade.

Blaga depresija takođe zahtijeva liječenje, jer ako se ne interveniše postoji rizik od produbljivanja i komplikacija.

“Blaga depresija zna da bude maskirana i tjelesnim simptomima. Glavobolje, bolovi u kičmi, teškoće u varenju, a ne postoji organski uzrok i u stvari je ekvivalent psihopatološkog fenomena depresivnosti. To je u stvari maskirana depresija”, dodaje profesorica.

Neliječena depresija ima tendenciju da postaje hronična i dominantno utiče na opšte sposobnosti pacijenta. Postoji velika opasnost od suicida, zloupotrebe psihoaktivnih supstanci i nasilničkog ponašanja.

“Svako ima svoj repertoar na koji način izlazi na kraj sa stresom. Neko više spava, neko se više kreće, neko više gleda televiziju, neko više jede i tako dalje, ali ljudi koji se oslanjaju na psihoaktivne supstance mogu da izazovu komplikacije i uđu u pravu zavisnost”, napominje profesorka Čalovska Hercog.

Ako porodični odnosi od početka nisu stabilni, ako nema dobre komunikacije, pažnje i podrške depresivni poremećaj će biti percipiran kao poremećaj ponašanja i dovodi do stigmatizacije oboljelog.

Prva linija odbrane

Prva linija odbrane je dobar cirkadijalni ritam (biološki ritam u organizmu čovjeka, koji reguliše brojne neourohumoralne procese u mozgu i na taj način kontroliše i usklađuje dnevno noćne i brojne druge funkcije svih najvažnijih organa u organizmu) – spavanje, ishrana, unos vitamina.

Antidepresivi ne moraju uvijek biti prva linija odbrane, mada su vrlo efikasni, već postoji i veliki broj ljekovitih sredstava koja značajno mogu da pomognu.

Izvor: rts.rs