Balerina Ana Kuzmanović otkriva više o iskustvu glavne uloge u predstavi „Alisa u zemlji čuda”, izazovima i novim projektima

Baletska umjetnica i članica ansambla baleta Narodnog pozorišta Sarajevo govori o životnim fazama kroz balet

Razgovarala: Aida Olević Maljević

Ana je prije deset godina doselila iz Beograda u Sarajevo. Kada je saznala za audiciju u Narodnom pozorištu Sarajevo, prijavila se i od tada pa do danas igra u svim baletima na repertoaru. Na početku razgovora harizmatična balerina nam govori o iskustvu glavne uloge u baletnoj predstavi „Alisa u zemlji čuda”…

Šta je za vas značilo tada dobiti glavnu ulogu u predstavi „Alisa u zemlji čuda”?

Alisa u zemlji čuda je za mene bila jedno veliko putovanje. To je bila moja prva glavna uloga i bila sam veoma srećna kako zbog prilike i povjerenja koje mi je ukazano ali i zbog toga što je Alisa moja prva velika prilika. Osjećala sam veliku odgovornost s obzirom da sam na sceni od početka do kraja predstave i moj je zadatak da vodim publiku na to putovanje. Mislim da sam hrabrost za tako nešto našla upravo u liku Alise, ona je jedna znatiželjna i hrabra djevojčica i pustila sam je da ona bude naš vodič.

Igrali ste u mnogo predstava. Koju biste ulogu posebno izdvojili?

Deset godina nije malo, i bilo je mnogo predstava, različitih iskustava i naravno uloga. Posebno bih izdvojila duet „Posljednja noć” iz predstave Posljednja noć; Šeherezada, uloga koju sam nedavno ostvarila, a iz iste predstave je Zubeida supruga sultana Šahrijara. Osim toga izdvojila bih još dvije predstave koje su za mene bile umjetnički veoma značajne kao Stabat Mater; Faun Edvarda Kluga i Uspavana ljepotica Dinka Bogdanića. Nakon pandemijske pauze, nova baletna premijera je „Posljednja noć”.

Koliko je vama važno da i „stomakom” osjetite sve ono što publika dobija u okviru predstave nakon svih specifičnih pandemijskih okolonsti?

Vjerujem da svaki umjetnik ima prije svega unutrašnju potrebu da stvara, sam proces pripreme novih a i starih predstava za nas ima veliki značaj. Međutim, umjetnost koja ne komunicira s publikom po mom mišljenju gubi svoju svrhu. Umjetnost uopšte treba emotivno i intelektualno da pokrene svoju publiku, a posebno pozorišna umjetnost koja najdirektnije komunicira s njima. Meni je izuzetno bitno da kako kažete stomakom osjetim tu razmjenu između nas na sceni i publike i to nije zbog, kako dosta ljudi vjeruje, aplauza i cvijeća već upravo zbog razmjene energije između nas i publike, zbog tog osjećaja u stomaku koji mi osjećamo i za koji se nadamo da će osjetiti i publika i da će možda otići kući malo bogatiji. Pandemija nam je to privremeno oduzela i bilo je izuzetno značajno vratiti se u takozvanu dugo iščekivanu normalu.

Koliko traje priprema za novu predstavu kao što je „Posljednja noć”?

S obzirom na pandemijske okolnosti, proces rada nije bio uobičajen, on je nažalost dva puta prekinut, tako da je predstava „Posljednja noć; Šeherezada” na neki način živjela s nama dvije godine. Uprkos svim otežavajućim okolnostima bilo je to nevjerovatno iskustvo i bilo je ogromno zadovojstvo i čast raditi s koreografkinjom Vesnom Orlić koja je uspjela iz svakoga od nas da izvuče ono najbolje. Uobičajeni proces pripreme za novu premijeru obično traje oko mjesec-mjesec i po dana intenzivnog rada.

Šta predstavlja najzahtjevniji dio predstave, a šta najljepši?

Rekla bih da je najzahtjevniji dio našeg posla borba sa samim sobom, to je svakodnevna borba da uprkos najrazličitijim okolnostima, s mnogim otežavajućim faktorima, ostanemo na visini zadatka, napredujemo i radimo na sebi i da svaku predstavu odigramo najbolje što možemo. S obzirom da držite časove za djecu.

Koliko se djeca u BiH interesuju za balet, primjećujete li neku promjenu na tom polju godinama unazad?

Interes postoji, vjerujem da ga je uvijek bilo i da će ga uvijek biti. Naravno rekla bih da postoji blagi pad u posljednjih nekoliko godina ne samo što se tiče baleta već plesa generalno a i sportskih aktovnosti. Mislim da je to svjetska tendencija koja je posljedica vremena u kojem živimo. Međutim, mislim da je veoma bitno da se kao društvo pozabavimo tim problemom i tako osiguramo da djeca u budućnosti vode zdraviji i ispunjeniji život.

Da li su u najavi neki novi projekti i koje su vaše želje za budućnost kada je profesionalni put u pitanju?

Što se mojih ličnih želja tiče trenutno mi je najbitnije da radimo s kvalitetnim autorskim timovima i pravimo predstave koje će biti inspirativne kako za nas tako i za publiku. Mišljenja sam da je kvalitet produkcija u posljednjih nekoliko godina u usponu i da smo kao kuća publici ponudili nekoliko sjajnih naslova, ali vjerujem da ćemo nastaviti u tom smjeru.