Kako očuvati balans između psihičkog i fizičkog zdravlja donosi psihologinja Jasna Bajraktarević

Prof. dr. Jasna Bajraktarević kroz svoje dugogodišnje iskustvo imala je priliku raditi sa mnogo klijenata koji su imali za cilj otkriti balans između psihičkog i fizičkog zdravlja.  Kroz razgovor sa psihologinjom dobili smo vrijedne savjete o vezi između tijela i duha

Razgovarao: Omar Zahirović

Povezati se sa svojim duhom znači povezati se i sa svojim tijelom. Jedno drugo uvjetuje i kao naučeni ritam stvara melodiju života, životnog stila. Onog u kojem je ljubav prvi izbor a zajedno s njim i zdravlje.

Sve što se nalazi unutar nas, vremenom postaje dio vidljivog. Ispliva na površinu. Pojavi se bora, ureže se na čelu i govori o našoj stalnoj ekspresiji iznutra. Ljuti, isfrustrirani ponekad bježimo od svog duha i zapuštamo ga, a ponekad se desi da nam i naše tijelo počne ispaštati. Važno je pronaći balans koji garantuje lakše kretanje kroz dan. Kroz svoje iskustvo i dugogodišnji rad bh. psihologinja nesebično nam je dala odgovore na nužna pitanja kako očuvati unutrašnju i vanjsku ljepotu.

-Sprega između fizičkog i psihičkog odavno je poznata, mnogo govorimo o tome i suština je ljudskog postojanja. Da bi neko bio zdrav mora voditi računa o fizičkom i psihičkom zdravlju jer jedno na drugo utječe i ta sprega je neraskidiva. Česta je pojava da usljed zapuštanja fizičkog, psihičko stanje počinje trpiti. Psihičko i fizičko su jedna cjelina koja se ne smije razdvajati, ako se to desi često može doći i do anksiozno depresivnih stanja – kazala je prof. Bajraktarević na početku našeg razgovora.

Veza između našeg fizičkog i psihičkog stanja pored što su zapravo jedna cjelina, one mogu i da utječu jedna na drugu. Kako?

Fizička aktivnost je zasigurno jedan od načina da se oslobodimo stresa i frustracija, može zaista da pomogne, ali fizička aktivnost ne smije biti jedini metod i nije dugoročan. Potrebno je upražnjavati takav vid aktivnosti u granicama u kojima je tijelu ugodno. Nikako ne treba ići u krajnost, nasuprot oslobađanja je iscrpljivanje ako pretjeramo i pokušamo se zaokuprati fizičkom aktivnosti. Trebamo biti obazrivi prema svom tijelu, naravno, cilj svake vježbe jeste da pomjerimo svoje granice, ali ne bez obzira prema svom tijelu. Bilo čega previše nije dobro. Ići protiv svojih trenutnih mogućnosti prateći trend ili nešto slično je kontraproduktivno. Slušati svoje tijelo i u skladu s njim se aktivirati je prvi korak ka izbalansiranom psihičkom i fizičkom zdravlju. Odlazak u svaku krajnost na kraju može samo dovesti do neugodnih stanja koja nas mogu demotivisati.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Jasna Bajraktarević (@prof.dr.jasnabajraktarevic)

Svima nam dolaze ružni dani, imamo probleme ili neko od naših voljenih. Kako možemo takvu situaciju prepoznati? Da li se negativne emocije očituju na našem tijelu i kako to da prepoznamo i kod drugih?

Bezvoljnost je jedna od prvih pojava i ona je lako vidljiva, ali ja imam jedan svijet čak i iz svoje lične prakse. Svaki dan započnimo nekom rutinom. Počnite dan sa vjerom u taj dan, pružite mu ruku i od početka ga učinite sretnim kroz male rituale. Pronađite nešto što vas čini odmornim i zadovoljnim, možda je to tjelovježba ili samo kafa koja će vam pomoći da se organizujete za taj dan. Personifikujte taj dan na dio na koji možete utjecati. Drago mi je što je ovaj dan počeo! Kada tako započnemo dan i to se isto tako vidi, svejedno da li smo našminkani, dotjerani i slično. Takva energija isijava.

Živimo u vremenu raznih turbulencija, nekada nemamo snage oduprijeti se stresu, šta tada? Da li uvijek moramo biti sretni?

Priča o pozitivnoj psihologiji, ta priča da svi uvijek možemo biti sretni, uspješni, priča da svi možemo sve da ostvarimo je dio kvazi psihologije. Ta kvazipsihologija često dodvodi ljude do anksioznih stanja jer ne mogu sve sami da postignu. Da bi postigli uspjeh zaista je potrebno mnogo faktora kao što su ulaganja, dosljednosti , odricanja i rada. Ta priča o konstantnoj sreći uništila je i mnogo partnerskih veza, također i mnogo porodica, jer se stalno očekuje reklama za coca-colu. Takvu sreću kroz cijeli dan teško je ostvariti, niti je čovjek predodređen da konstantno osjeća tu neurotransimitersko hemijsku komponentu u svom mozgu i organizmu. Cijeli naš organizam nije za to programiran. Dakle, potrebno je naći svoj mali svijet u kom ste vi zadovoljni, zavoljeti sebe sa svojim manama, prihvatiti svoje strahove kada smo bili traumatizirani. Kada počnemo da volimo sve dijelove sebe tada će te sebi riječi imaš pravo na lijep dan, na slatke užitke ujutro. Tada ćemo shvatiti da imati razne dane je uredu. Ali isto tako shvatiti da nam je taj dan prijatelj koji uvijek pruža novu priliku.

 

Sve počinje iznutra, od osnovnih psiholoških vrijednosti, koje su danas utjecajem modernog doba izgubljene. Za bolji život nije potrebno ništa mnogo, potrebna je jedna skromna želja za promjenom, na mikro nivou. Biti centar svog svijeta, a ne želja da budeš centar tuđeg.

-prof.dr. Jasna Bajraktarević-

Kada govorimo o novijem društvu, o modernom sistemu unutrašnjih vrijednosti, koliko je zapravo on vidljiv i koliko modelira naše ponašanje? Koliko utječe i na samopercepciju?

Našu djecu educiraju društvene mreže. Veliki broj ljudi je bez razloga dobio publicitet, njihova riječ dobiva na značaju dok važne figure u novom svijetu nisu najbolje istaknute. Čitav svijet trenutno teži bržem stizanju do uspjeha. Cilj je postao da se živi hedonistički sa akcentom na ” imati a ne biti”.

Pored brige o sopstvenom tijelu i duhu, ponekad smo dužni razmišljati u još nečije ime. Često, majke su prve te koje opaze promjene na svom djetetu, na prvu one se manifestuju kroz ponašanje, a zapravo problem stoji unutra i nije baš vidljiv golim okom.

Svi mladi ljudi prođu kroz težak period. Zabilježeno je u takvim periodima mnogo samozljeđivanja i slično. Veoma je čest oblik i depresivnosti kod djece čak od osam godina pa na dalje. Takvu promjenu najlakše mogu primjetiti roditelji. To bi bile sve promjene od uobičajenog ponašanja. Mi svi zajedno moramo da se ozbiljno pozabavimo mentalnim zdravljem djece, pogotovo porodice koje imaju više problema, jer i mentalno zdravlje djece ima granicu. Jako važno za roditelje je da uoče da li dijete zna uzvratiti ljubav, a još važnije je da li roditelj zna dati ljubav na ispravan način. Hladni roditelji često su problem. Nažalost ljubav kao emociju smo deplasirali, naš civilizacijski put nas robotizuje i ljubav čini patetičnom. Vratimo ljubav kao osnovu svake nastave.