Beauty fenomeni

by | 25 Februara, 2011


 

Komentari na račun izgleda poznatih ličnosti često su surovi. Budimo realni, opsesija (tuđim) izgledom neće nestati, ali bi mogao da se promijeni način na koji pričamo o tome – neka to bude taktičnije i sa više poštovanja

 

 

Usred procesa otpuštanja radnika, dužničke krize i globalnog straha od budućnosti, zar nije irelevantno (da ne kažemo, prilično vulgarno) brinuti o spoljašnjem izgledu? Razumljivo, trenutna ekonomska kriza prodire u sve pore društva, pa tako ni ljepota nije ostala imuna. ”Višak” i ”luksuz” postale su uvredljive riječi. Ulaganje truda i novca u lično ugađanje i uljepšavanje, iako je sada možda potrebnije nego ikada ranije, izaziva osudu drugih. Broj plastičnih operacija se smanjio, a sve češće se čuju riječi ”duhovne vrijednosti”.

 

To je trenutak u kojem se ponovo poteže pitanje relevantnosti. Kao što i sami znate, skoro ništa ne može da pruži toliko zadovoljstva kao (pre)skupi ruž u savršenoj nijansi ili svakodnevna upotreba maskare koja ne lijepi trepavice. Činjenica da je kozmetička industrija na globalnom nivou zabilježila porast prodaje samo potvrđuje prethodni stav. Naša želja da izgledamo najbolje što možemo opstaje u svim vremenima. Zato nije čudo što fizički izgled i dalje privlači pažnju javnosti, i konstantna je tema u svim medijima. Dakle, ono što ljepotu uvijek čini relevantnom nije naša taština, već naša ljudska priroda.

 

Nevolje sa tijelom

Kada je težina u pitanju, u našoj kulturi nema sredine – vrlo brzo se prelazi sa zastrašujućih upozorenja o gojaznosti do uvredljivih ogovaranja gojaznih. Recimo, nakon objavljivanja nimalo laskavih fotografija Jessice Simpson, zvijezda je odmah dobila nadimak ”Jumbo Jessica” i priključena je listi ”50 najdebljih poznatih ličnosti”. Simpsonova je uzvratila udarac slikavši se za naslovnicu prestižnog ženskog časopisa Vanity Fair, u junu ove godine – vitka i u sexy kupaćem kostimu. Prateći potpis na naslovnoj strani je glasio: ”Vi ovo zovete debelim?”

Možda će neko sada pomisliti da slavne ličnosti dobro podnose svoje mane, uključujući i one svježe stečene. Pa, neke podnose. Kim Kardashian je izjavila u jednom američkom ženskom magazinu: ”Imam celulit. I, šta onda?” Međutim, većina ne može da bude ravnodušna prema javnom ”razapinjanju”, ali trpi ovu stranu slave zbog one druge, mnogo blistavije.

 

Labudova pjesma

Ovo neizostavno mora da se kaže: Susan Boyle nije najbolja pjevačica. Njena tehnika disanja je loša, intonacija je neujednačena i teško iznosi visoke note. Ipak, senzacija emisije Britain’s Got Talent ima svoju priču: usamljena britanska usjedjelica otkriva da se ispod žbunastih obrva i staromodne haljine nalazi ljudsko biće. Susan je definitivno osjećajna osoba. I, zar to nije inspirativno? Sto miliona gledalaca emisije kao i svi oni na YouTube-u, očigledno daju potvrdan odgovor. Međutim, nije prošlo mnogo vremena i sentimentalnost javnosti pretvorila se u surovost. Počele su da kruže priče o tome da je Boylova zapravo prava zmija otrovnica iza scene. Izgubila je na takmičenju i, nakon gracioznog povlačenja, primljena je na psihijatrijsku kliniku u Londonu.

Naredna faza: njen trijumfalni povratak. Davne 1984. godine, Boylova se prijavila na jedno lokalno takmičenje talenata. Glas joj je, naravno, zvučao potpuno isto. No, Susan je tada bila vitka i privlačna djevojka iz Škotske, obučena u skladu sa modom tog vremena. Iako je i tada izazvala simpatije mnogih, u ”cijelom pakovanju” ipak nije bilo ničega posebnog.

 

Kraj dvije ikone

Farrah Fawcett i Michael Jackson nisu samo umrli istog dana – njih je nešto povezivalo sa određenom erom američkog života. Svi koji su prošli kroz sedamdesete godine prošlog vijeka sjećaju se čuvenog postera – pepsodent osmijeh, preplanula koža, ”naježene” bradavice i slapovi plave kose. ”Frizura Farrah Fawcett bila je u tipičnom stilu sedamdesetih i osamdesetih godina”, rekao je njen frizer Allen Edwards. ”Ali, Farrah je mrzila što njena kosa privlači više pažnje nego njena ličnost i djela.” Taj ambivalentan stav evidentan je u TV hronici pod nazivom Priča o Farrah, u kojoj se prikazuje glumičina borba sa kancerom, i u kojoj ona sebe sarkastično opisuje kao ”plavo ništavilo”. U jednoj sceni, Farrah skida šešir i otkriva da je gotovo potpuno izgubila kosu. Ovaj gest je jasno pokazao da Fawcettova zaslužuje mnogo više poštovanja nego što ga je dobijala tokom aktivne karijere.

Nedugo nakon smrti Michaela Jacksona, njegov dermatolog je izjavio: ”Michael je osjećao da je njegovo lice umjetničko djelo.” Krajnje diskutabilno. No, osim Michaelovog lica, neki drugi elementi su bili mnogo više uznemirujući. Jedan američki sociolog je primijetio: ”Michaelova hirurška tranzicija odražava kulturu u kojoj su pokušaji brisanja granica između životnih doba, polova, čak i rasa, još više naglašavali te razlike. Činjenica da ga je štampa progonila i razapinjala, kao i da je bio iskorištavan u djetinjstvu, s pravom budi našu empatiju. Sve te posmrtne počasti portretišu simpatičnog, nevjerovatno talentovanog dječaka sa slatkim nosićem i afro kosom, te ukazuju na činjenicu da je Michael nestao mnogo prije fizičke smrti.

 

Ujed ljepote

Vječno mlado, tužnih očiju, natprirodnih moći, vitko i gipko stvorenje dolazi vam u posjetu u zlo doba noći, cijepa čaršafe sa vašeg kreveta, grize vas za vrat, sisa vašu krv i ostavlja vas kao trajno promijenjenu osobu. Ne zvuči loše, zar ne? Kao što pokazuju hit film Twilight i TV serija True Blood, vampiri su jednostavno privlačni. Krvopije su oduvijek bili sexy muškarci, a priče o njima postoje gotovo u svakoj kulturi i u svim razdobljima. Sociolozi objašnjavaju ovaj mit nekim višim i skrivenim značenjima – strahom od nasilja, bolesti, ženske seksualnosti – ali, to su uglavnom gluposti bez utemeljenja u stvarnom životu. Uostalom, nikome nije potrebno objašnjenje zbog čega zgodni muškarac, doduše sa nešto izraženijim očnjacima, privlači žene. Fascinacija vampirima, kao i njihov erotski magnetizam, ne prestaje, naročito kada ih na filmskom, ili TV ekranu, ožive zgodni

i lijepi glumci.

 

 

 

Tekst: Nataša Ćovin, Foto: Sipa