Iz ugla web urednice: Kako izgleda Sarajevo Film Festival iza objektiva

U augustu, kada Sarajevo postaje pozornica za najvažniji regionalni filmski događaj, ulice grada pretvaraju se u scene, a kafići, stepeništa i holovi Narodnog pozorišta u Sarajevu u privremene redakcije, improvizirane montažerske sobe i prostore za važne susrete.

Sarajevo Film Festival, pokrenut 1995. godine u ratnim okolnostima, danas je nezaobilazan regionalni kulturni događaj koji okuplja filmske autore, producente, glumce, novinare i filmofile iz cijelog svijeta. Festival nije samo mjesto gdje se filmovi prikazuju – on je mjesto gdje filmovi nastaju, gdje se karijere grade, gdje se razgovori nastavljaju satima poslije odjavne špice.

Ovogodišnje, 31. izdanje Sarajevo Film Festivala donosi selekciju od više stotina kratkih, dugometražnih i dokumentarnih filmova, niz masterclass-ova, Q&A sesija i panela, ali i sve ono što Festival čini živim: susrete, čekanja u redovima, tišine prije aplauza i ona spontana poznanstva koja nastaju u prolazu.

Za našu redakciju koja izvještava sa Festivala, Sarajevo Film Festival nije samo filmski program, crveni tepih i prepune sale. Iza svakog intervjua koji čitate, preporuke koju ponesete iz teksta i priče koju vam prenosimo stoji mali dnevni maraton. Ove godine smo razgovarali s autorima koji pomjeraju granice žanra, pogledali naslove koji će sigurno obilježiti godinu i napravili kratak vodič za filmove koje ne smijete propustiti.

Ali šta se dešava između svega toga? Pa tako, dani nisu podijeljeni samo na projekcije i intervjue. Između filmova dešava se jednako važna dramaturgija – ona koja se ne vidi na sceni, ali bez koje nijedan tekst, video ili preporuka ne bi nastali.

Tri, četiri, sad – akcija!

U pauzama između projekcija, umjesto da hvatamo signal za sljedeći call ili razmišljamo o rokovima, okrenuli smo kameru ka Sarajevu. Doslovno. I baš kao što neki filmovi na Festivalu slave povratak sporijim, taktilnim formatima, tako i naš videograf Pero Arsenijević bilježi grad u pokretu analognom video kamerom: tramvaj koji škripi niz Titovu, metež grada na potezu od Pozorišta do Baščaršije, Sarajevo diše u ritmu filmskih pauza – i to je često najautentičniji kadar Festivala.

Sarajevo Film Festival iza objektiva

Za novinarske timove koji svakodnevno kreiraju sadržaj o Festivalu, dani počinju ranije nego što svjetla u sali padnu na prvo platno. Ritam dana određuje daily protocol i press projekcije – one koje se održavaju prije zvaničnih termina, gdje se okupljaju kritičari i novinari.

Tu se bilježe prve impresije koje će kasnije oblikovati naslove, intervjue i preporuke. U tom ritmu, jedan saveznik se ponavlja: kafa. Ali ne bilo kakva – Grand kafa Black’n’Easy turska kafa postaje neformalni simbol redakcijskog starta jer je spremna za minut i idealna za užurbane situacije kada nam je potrebna prava turska kafa.

Između projekcija i razgovora s rediteljima, glumcima i producentima, novinarski tim se često zatiče ispred Narodnog pozorišta u Sarajevu, u Grand kafa kafiću koji je postao neformalni punkt okupljanja. Tamo se vode tihi dijalozi između onih koji čekaju intervju i onih koji upravo bilježe utiske sa prethodnog. U tom mikroprostoru Festivala, kafa više nije samo napitak za razbuđivanje – ona je granica između dvije obaveze, prostor za sabiranje, trenutak za reset.

Kako popodne odmiče i kada se približava crveni tepih, tempo se ubrzava. Tada posežemo za još jednom Black’n’Easy turskom kafom koja osigurava budnost i fokus pred večernje projekcije, kada se Festival često pokaže u svom najkompleksnijem svjetlu. Filmovi koji igraju kasno uveče nerijetko su najintenzivniji, najosobeniji – i traže prisutnog gledaoca. Kafa je tada više od navike – ona je naš alat.

Festival kroz ritam L&Z redakcije

Svako jutro donosi nove filmove, svaki razgovor otvara novo pitanje, a svaka Black’n’Easy turska kafa je novi podsticaj. Ipak, ništa, osim kafe se ne ponavlja isto. Grad se mijenja, ljudi se premještaju, teme sazrijevaju. A onda dođe i taj trenutak – kada se posljednji kadar ugasi, posljednji redoslijed slova na špici nestane s platna i publika se raziđe. Tada, možda više nego ikada, postaje jasno koliko je svaki dan bio važan.

Ali već sutradan, nova projekcija počinje. Nova Black’n’Easy turska kafa se kuha. I tako sve do 22. augusta, kada se Festival zatvara, a redakcija pakuje opremu i vraća se u Beograd – s više utisaka nego što stane u tekst i sjećanjem na Sarajevo koje diše i između filmova.

Čalank preuzet sa lepote.rs