Uzroci anemije i prirodni izvori gvožđa

U najvećem broju slučajeva anemija kod djece nije opasna i lako je izliječiva. Nepravilna ishrana te previše grickalica i slatkiša glavni su uzroci ovog poremećaja, koji zapravo predstavlja nedostatak hemoglobina, pigmenta u crijvenim krvnim zrnicima čija je osnovna funkcija da prenosi kiseonik.

Zbog nedovoljne količine hemoglobina stvara se manjak kiseonika u tkivima, što se odražava na njihovu funkciju. Ipak, u najvećem broju slučajeva bolest nije opasna i može se vrlo lako liječiti, ali i spriječiti.

Uzrok anemije ponekad može biti i sitno skriveno krvarenje u digestivnom traktu, zbog čega se gubi krv odnosno gvožđe, a to se najčešće dešava u slučaju alergije na kravlje mlijeko.

Takođe, malokrvnost može biti izazvana urođenim poremećejem u građi crvenih krvnih zrnaca – kada su ona abnormalnog oblika te se raspadaju prije vremena. Te bolesti obično su praćene žuticom, pa žutilo kože može ukazivati na ovu vrstu anemije.

Liječenje malokrvnosti

Nedostatak ovog minerala lako se liječi, uglavnom preparatima gvožđa u obliku kapi, sirupa i tableta. Ova terapija najčešće potpuno normalizuje vrijednosti gvožđa u krvi. Međutim, roditelji često griješe i prekidaju terapiju čim hemoglobin dostigne normalnu vrijednost, što se postiže relativno brzo. Savjetuje se da terapija traje od četiri do šest mjeseci, da bi se stvorile rezerve gvožđa.

Ukoliko se ne postignu dobri rezultati, potrebno je sprovesti dodatna ispitivanja kako bi se utvrdilo da li postoji neki drugi poremećaj. Djeca bolje nego odrasli podnose preparate gvožđa, ali ponekad se može javiti mučnina, promjena strukture stolice (od rjeđe do opstipacije), promjena boje stolice (zelena, nekad crna) do čega dolazi jer se gvožđe ne resorbuje u dovoljnoj mjeri.

Prirodni izvori gvožđa

Mješovitom ishranom unosi se od 10 do 30 miligrama gvožđa dnevno. Najbogatiji izvori jesu džigerica, meso, jaja, piletina, riba, soja, bundeva, zob, grašak, smokva. Zdrava osoba, bez simptoma deficita, apsorbuje dnevno od 0,5 do 1 mg gvožđa. Osobe kod kojih postoji deficit ovog minerala u organizmu apsorbuju do 30% gvožđa iz hrane.

U hrani postoje dvije vrste gvožđa: hemgvožđe i nehemgvožđe. Hemgvožđe je u namirnicama životinjskog porijekla (meso, jaja, riba, džigerica), a nehemgvožđe vezano je za proteine u biljnoj hrani. Najveća količina gvožđa u prosječnoj ishrani, više od 85%, jeste u obliku nehemgvožđa. Ipak, treba naglasiti da je apsorpcija gvožđa iz namirnica životinjskog porijekla (hemgvožđe) mnogo brža i efikasnija (od 15 do 30%) od gvožđa iz biljne hrane (od 1 do 20%).

Autor: Life Content