„Adolescence“: Potresna serija o najmračnijim stranama odrastanja

Nova britanska mini-serija „Adolescence“, trenutno dostupna na Netflixu, postala je jedan od najzapaženijih televizijskih naslova 2025. godine.

Iako ima svega četiri epizode, ova priča ostavlja dubok trag na svakoga ko je pogleda – ne samo zbog šokantne radnje, već i zbog načina na koji je snimljena i ispričana.

„Adolescence“: Dječak optužen za ubistvo. Istina ispod površine.

Radnja se fokusira na trinaestogodišnjeg Jamieja Millera koji biva uhapšen nakon što je njegova vršnjakinja pronađena mrtva. Ono što isprva izgleda kao klasična kriminalistička istraga ubrzo se pretvara u psihološku dramu, duboko uronjenu u kompleksan svijet adolescencije – pun nesigurnosti, pritisaka i tihe borbe koju mnogi odrasli ne primjećuju.

Serija briljira u prikazivanju trenutaka kad odrasli zakazuju, a djeca ostaju sama u borbi s onim što ih iznutra razara. Umjesto da traži krivca, „Adolescence“ postavlja pitanja – o odgovornosti, društvenim normama i brutalnim posljedicama zanemarivanja emocionalnih potreba djece.

„Adolescence“: Jedna priča, jedan kadar – a bezbroj emocija

Svaka epizoda je snimljena u jednom neprekinutom kadru, što dodatno pojačava osjećaj tjeskobe, klaustrofobije i psihološkog pritiska. Gledatelji nemaju gdje „pobjeći“ – uronjeni su u priču zajedno s likovima, prateći svaki njihov pokret, dah, pogled i nesigurni korak.

Owen Cooper u ulozi Jamieja donosi zapanjujuće zrelu izvedbu, a Erin Doherty, kao školska psihologinja koja pokušava dokučiti istinu, dodatno pojačava dramatičnost cijele priče. Hemija između njih dvoje je suptilna, ali snažna – upravo onakva kakva se stvara između nekoga ko treba pomoć i nekoga ko zna da je možda već kasno.

Zašto se o „Adolescence“ toliko priča?

• Teme koje ne zaobilaze istinu: Serija otvara važne razgovore o mentalnom zdravlju djece, zanemarenosti, utjecaju društvenih mreža i digitalnog nasilja.

• Režijski pristup: Snimanje bez rezova čini da se svaka scena osjeća stvarnom – kao da ste prisutni u prostoriji u kojoj se sve odvija.

• Emotivna slojevitost: Umjesto da osuđuje, serija gradi složene portrete i odraslih i djece, pokazujući koliko je tanka linija između žrtve i počinitelja.

Vrijedi li je gledati?

Apsolutno. „Adolescence“ nije laka serija, ali je neizostavna za sve koji cijene snažne priče, hrabru režiju i glumu koja ostavlja bez daha. Ovo je televizija koja ne zabavlja – nego potresa, izaziva i tjera na razmišljanje. U vremenu kad je sve više sjajnih, ali površnih serija, „Adolescence“ se izdvaja svojom dubinom i iskrenošću.