Nisi sama! Kako da se odbraniš od seksualnog nasilja?

Seksualno nasilje ne podrazumijeva samo fizičko već i verbalno maltretiranje, proganjanje i ostale oblike zlostavljanja. Ako je izložena bilo kakvoj torturi, žena mora što prije prijaviti nasilnika kako bi izbjegla dalju patnju.

Ali to je mnogo teže učiniti nego reći, naročito kada je nasilnik bliska osoba, član porodice i šire famillije, učitelj, profesor, prijatelj ili neka osoba u koju imamo povjerenja.

Psihičke posledice i osjećaj nemoći nakon silovanja

Dvostruko je više žena koje prijavljuju da ih je silovao intimni partner od onih koje su to doživjele od nepoznatog počinioca. Zbog te bliske veze i pomiješanih emocija stvara se konfuzija u psihi žrtve i ona ne može odmah ni da shvati ni da prihvati šta joj se desilo.

Nasilje nad ženama ima mnogo lica, a seksualno nasilje je najčešće. Silovanje je najteži oblik seksualnog nasilja, ali svaki vid seksualnog nasilja ostavlja posljedice. Mnogi ne shvataju zašto žrtve seksualnog nasilja progovore o tome šta im se desilo tek nekoliko godina kasnije. Radi se zapravo o tome da je seksualno nasilje najkompleksnije, jer ne podrazumijeva samo fizičko nasilje, modrice i materijalne dokaze. Nekad sve to može sasvim i da izostane, čak i u silovanju. Ako je nasilnik osoba koju žrtva vidi kao autoritet, ona se pred njim osjeća nemoćna, ne stigne ni da shvati šta joj se zapravo dešava. Pogotovo ako se radi o djevojčicama i mladim djevojkama. One takvu osobu ne mogu kritički i objektivno da sagledaju, jer mu i dalje vjeruju. Na isti način i seksualno zlostavljanje u vezi može da traje veoma dugo.

Seksualno nasilje, a naročito silovanje, utiče na emocije, stvara osjećaj stida, krivice, straha i poniženja. Nesvjesno se te negativne emocije potiskuju i tek poslije nekog vremena žrtva shvati da je bila žrtva, da nije ona kriva. Ali čak ni tada nisu sve žene spremne da pričaju o tome, da se povjere nekome ili da optuže napasnika. Plaše se sramote, osude, stigmatizacije i pitanja “zašto to ranije nisi rekla”, ili se plaše šikaniranja, osvete, razvlačenja po medijima i sudu.

Na šta se odnosi pojam seksualno uznemiravanje?

Seksualno uznemiravanje je uži pojam od seksualnog nasilja. Odnosi se na bilo koji vid seksualnog ponašanja koji na bilo koji način utiče na to da se osoba osjeća poniženo, uvrijeđeno, uplašeno. To može biti verbalno, neverbalno i fizičko uznemiravanje. Verbalno uznemiravanje je dobacivanje seksualnih aluzija, nazivanje neprimjerenim imenima, uporno pozivanje na sastanak uprkos jasnom odgovoru da osoba nije zainteresovana… Neverbalno uznemiravanje se odnosi na fotografisanje i snimanje bez dozvole, pokazivanje genitalija, opscenih gestova itd. Pipkanje, grljenje, ljubljenje, štipanje, neprimjereno dodirivanje bez dozvole i slično samo su neki od oblika fizičkog seksualnog uznemiravanja.

Iako je seksualno uznemiravanje najblaži oblik seksualnog nasilja, ono takođe može izazvati strah, poniženost, povlačenje u sebe i nesigurnost. Sve ove posljedice mogu vremenom uticati na psihu žrtve, a u našem društvu se o nasilju nad ženama rijetko govori. Javna je tajna da su neki oblici seksualnog uznemiravanja često socijalno prihvatljivi, a nasilnici se i ne prepoznaju kao nasilnici. Već u školi kreće razno seksualno dobacivanje, neprimjereno dodirivanje, hvatanje za grudi, zadnjicu. Nastavlja se na ulici gdje je sasvim normalno zviždati, coktati i palacati jezikom, a kulminira na radnom mjestu i u bračnoj zajednici.

Žene često u početku i ne shvataju da su žrtve seksualnog nasilja. Naviknute na takve oblike ponašanja odmalena i naučene da to treba posmatrati kao nekakav kompliment, nastave i kasnije da trpe poniženja.

Tiče se svih nas

Presuda protiv holivudskog mogula Harveyja Weinsteina koji je osuđen zbog svojih seksualnih prestupa osnažila je žene. Mnoge holivudske zvijezde poput Rose McGowan, Ume Thurman, Lupite Nyong’o i Gwineth Paltrow koriste svoju slavu da govore protiv seksualnog nasilja nad ženama i podrže druge žrtve.

Obične žene, koje nisu ni slavne ni uticajne, nemaju na raspolaganju taj osjećaj sigurnosti. One se i dalje plaše da se njihov glas neće čuti, ili da će one biti označene kao krivci. Jer seksualno uznemiravanje i nasilje često potiču sa pozicije moći, privilegija i kontrole. Možda je to poslodavac, od kojeg ženi zavisi posao i egzistencija. Možda je to profesor na fakultetu ili muž, od kojeg je ekonomski zavisna. Takve žrtve seksualnog nasilja se često osjećaju nemoćno i ne prijavljuju napad. Samopouzdanje i hrabrost da istupe mogu steći tek onda kada osjete podršku, najprije u svojoj najbližoj sredini, porodici, a zatim i u širem društvenom okruženju i javnim institucijama.

Zbog toga je veoma važno to što je glumica Milena Radulović, zajedno s ostalih pet djevojaka smogla hrabrosti da javno progovori o tome šta im se desilo. I druge djevojke i žene koje su bile u sličnoj situaciji treba da se osjećaju zaštićeno, da znaju da će imati podršku društva i zakona. Ako ne žele i nisu spremne da istupe javno, policija će zaštititi njihov identitet, prijava će biti anonimna.

Kome možete da se obratite u slučaju da ste (bili) žrtva seksualnog nasilja?

DEŽURNI BROJ POLICIJE: 122

BESPLATNI SOS TELEFON ZA ŽRTVE NASILJA: 

REPUBLIKA SRPSKA 1264

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE 1265

***Pozivi na SOS telefonske linije su besplatni i povjerljivi. SOS telefonska linija daje savjete, informacije te upućuje na službe za podršku porodici, savjetovališta, policiju, pravnike i bolnice širom BiH za ljude koji dožive, ili su doživjeli, nasilje u porodici.