Emina Mašinović otkriva kako je jiu-jitsu naučio ravnoteži i u tijelu i u životu

Emina Mašinović u razgovoru otkriva snagu jiu-jitsua, balans fizičke i mentalne snage te kako ovaj sport mijenja živote i osnažuje žene širom svijeta.

U svijetu borilačkih sportova, gdje dominiraju snaga i tehnika, postoji žena koja ruši predrasude i pokazuje da jiu-jitsu nije samo za muškarce. Emina Mašinović, pravna savjetnica, zaljubljenica u brazilsku jiu-jitsu i osnivačica grupe Sisterhood, koja okuplja žene u ovom sportu, ispričala će nam svoju inspirativnu priču.

Svojim primjerom, ali i posvećenim radom na razvoju F3X koncepta funkcionalnog treninga za žene, Emina svakodnevno pomiče granice, one fizičke, ali i mentalne. U razgovoru nam otkriva kako je brazilsku jiu-jitsu pretvorila u svoju strast, kako balansira posao i treninge, te zašto vjeruje da je ključ uspjeha u životu i sportu upravo u disciplini, upornosti i zajedništvu.

Zasigurno jedna od najzanimljivijih žena u bh. sportskom svijetu, podsjeća nas da snaga ne dolazi samo iz tijela, već i iz srca.

Emina Mašinović: Kad borilački sport postane način života

Jiujitsu nije tipičan izbor sporta za žene. Šta vas je privuklo baš ovom borilačkom sportu?

Jiu-jitsu sam počela trenirati iz čiste radoznalosti. Fasciniralo me kako ljudi u ovom sportu ulažu svoje tijelo, prolaze kroz naporne treninge i borbe, a ipak ne odustaju. Htjela sam razumjeti i vidjeti šta ih toliko privlači i drži u tome. Već na prvom treningu sam se potpuno zaljubila u jiu-jitsu.

Oduševio me ne samo koncept treninga, nego i atmosfera, kao i tim koji je poput porodice, pun podrške i zajedništva. Vrlo brzo, ovaj sport je za mene postao više od fizičke aktivnosti. Nisam propuštala priliku da pričam o jiu-jitsu i motivišem ljude oko sebe da ga probaju.

Iz tog razloga odlučila sam stvoriti nešto više od običnog treninga, nešto što će ženama dati prostor da rastu, jačaju i osjete pravu moć ovog sporta. Tako je nastao Sisterhood – grupa za žene u ovom sportu.

Koliko je fizički i mentalno zahtjevan jiujitsu, i na koji način je promijenio vaš svakodnevni život?

Jiu-jitsu je jednako fizički i mentalno zahtjevan. Tijelo trpi napor, ali je još veći izazov ostati smiren u stresnim situacijama i donositi ispravne odluke pod pritiskom. Promijenio mi je svakodnevni život jer me naučio disciplini. Kroz godine na strunjači naučila sam kako se nositi s fizičkim i mentalnim izazovima i taj mentalitet prenijeti na svakodnevni život. Za mene, jiu-jitsu nije samo sport, nego i izgradnja karaktera.

Kako izgleda vaš prosječan trening i na kojim segmentima najviše radite?

Trening obično počinje zagrijavanjem i mobilnošću, nakon čega slijedi tehnički dio u kojem učimo nove tehnike i detalje. Nakon toga radimo sparing u kojem primjenjujemo naučeno. Najviše se radi na strategiji i detaljima, jer su oni ključni za uspjeh u borbi.

Postoji li predrasuda da je jiujitsu pregrub sport za žene i kako se nosite s tim stereotipima?

Da, često čujem da je jiu-jitsu pregrub za žene, ali to uglavnom dolazi od ljudi koji ga nikada nisu probali. U stvarnosti, ovo je sport u kojem tehnika i razmišljanje igraju veću ulogu od fizičke snage, pa žene također mogu biti jednako uspješne kao i muškarci. Trudim se biti primjer da žene mogu trenirati bez straha, biti jake, tehnički parirati muškarcima – bez obzira na stereotipe.

Koliko je važna tehnika u odnosu na snagu i kako se razvija osjećaj za borbu?

Tehnika je uvijek važnija od snage. Možeš biti najjača osoba na svijetu, ali ako ne znaš pravilno koristiti tijelo i tehniku, snaga neće puno pomoći. Osjećaj za borbu dolazi s vremenom, kroz konstantne treninge i sparinge.

Da li ste imali trenutke kada ste pomislili da odustanete, i šta vas motiviše da nastavite?

Nikada nisam htjela odustati od jiu-jitsu, čak ni kada su se pojavile povrede i kada su uslovi za trening bili daleko od idealnih. Imala sam tešku povredu koljena koja je zahtijevala operaciju, a potom je uslijedio dug oporavak. Željela sam samo da se što prije vratim na strunjaču i učinila sam sve da to bude što brže i sigurnije.

Mentalno je bilo teško biti odsutna sa treninga i gledati kako sve stoji na pauzi, to je bio izazov s kojim sam se teško nosila. Ipak, odustajanje nije bila opcija. Svaki dan oporavka bio je korak bliže povratku, a svaki izazov test strpljenja i upornosti.

Ono što me motiviše je ljubav prema ovom sportu i činjenica da svaki izazov, koliko god težak bio, donosi novu priliku za rast. Svaka prepreka je lekcija, a svaki povratak na strunjaču dokaz da sam na pravom putu.

Kakav je osjećaj takmičiti se u ovom sportu i koliko su žene danas zastupljene u jiujitsuu?

Takmičiti se u jiu-jitsu je nevjerovatan osjećaj; to je test fizičke i mentalne snage. Svako takmičenje donosi novo iskustvo, priliku da vidim koliko sam napredovala i da prevaziđem vlastite granice. To je poseban adrenalinski osjećaj, kada srce ubrzano lupa i kada se suočavaš sa protivnicom, a u isto vrijeme moraš ostati fokusirana i smirena.

Kada je riječ o ženama u jiu-jitsu, njihov broj svakodnevno raste, posebno na svjetskom nivou. Danas ima mnogo žena koje dominiraju svjetskom scenom. One su dokaz da ovo nije samo muški sport i da žene mogu biti jednako uspješne i dominantne. Sve više prostora se otvara za žene u ovom sportu, što mi je posebno drago.

Emina Mašinović gradi zajednicu koja osnažuje žene kroz pokret i disciplinu

Šta biste poručili djevojkama koje razmišljaju o treniranju borilačkih sportova, ali nisu sigurne da je to za njih?

Svako ko razmišlja, a nije siguran da je to za njega – treba da dođe i proba barem jedan trening. Smatram da nemaju šta izgubiti, a mogu dobiti mnogo snage, samopouzdanja, prijateljstva i još mnogo toga. Jiu-jitsu nije samo fizička aktivnost, ona gradi sve ovo navedeno.

U mom klubu ima mnogo žena kojima je jiu-jitsu prvi sport kojim su se bavile. U početku su imale određene predrasude, a sada su potpuno zaljubljene u ovaj sport. Zato preporučujem svakome da dođe na trening i proba, jer jedino tako može osjetiti koliko je ovaj sport poseban.

Koji su vaši naredni ciljevi – da li sanjate o profesionalnoj karijeri ili imate neke druge planove?

Jiu-jitsu je moja ogromna strast, ali trenutno mi je glavni cilj da nastavim napredovati, uživati u treninzima i pomjerati svoje granice. Također, želim nastaviti graditi žensku zajednicu u jiu-jitsu i učiniti je što većom i jačom. Profesionalna karijera je nešto o čemu razmišljam, ali fokus mi je na konstantnom razvoju.

Jiujitsu je sport u kojem je strategija ključna. Kako razvijate taktičko razmišljanje tokom borbi?

Strategija u jiu-jitsu se razvija kroz iskustvo. Gledam borbe, analiziram greške, testiram različite pristupe. Jedan od najboljih načina da razvijem taktiku jeste borba s različitim tipovima protivnica. Osim toga, uvijek gledam borbe vrhunskih boraca i pokušavam shvatiti njihove odluke u ključnim momentima. U borbi uvijek moraš znati kada napasti, a kada se povući i kako isprovocirati protivnika na grešku. To je ono što ovaj sport čini posebnim.

Koliko je važno imati dobru podršku trenera i tima, posebno za žene u ovom sportu?

Podrška tima i trenera za mene je bila jedan od najljepših aspekata jiu-jitsu. Nije samo stvar u tome da ti neko pokaže tehniku, već da imaš ljude koji vjeruju u tebe. Kada sam počela trenirati, u jednom trenutku sam bila jedina žena u klubu, ali se nikada nisam osjećala manje vrijednom niti potcijenjenom. Naprotiv, moji treneri i kolege su me uvijek podržavali, gurali do mojih granica i motivisali da budem bolja.

Kako balansirate treninge, privatni život i druge obaveze?

Balans dolazi s vremenom. Za mene su trening i jiu-jitsu jedan od prioriteta. To nije nešto što ubacujem u raspored ako stignem, već nešto na osnovu čega planiram ostatak dana. Trening mi ne oduzima vrijeme, on mi daje energiju za sve ostalo. Uspjela sam uklopiti jiu-jitsu do te mjere da je postao moj način života i jedan od poslova koji stvarno volim i radim s ljubavlju.

Kako vas je ovaj sport oblikovao – da li ste kroz njega stekli veću snagu, disciplinu ili možda neku novu životnu perspektivu?

Ovaj sport me oblikovao na načine koje nisam mogla ni zamisliti na početku. Kroz treninge sam razvila veću fizičku snagu, ali ono što sam najviše razvila jeste disciplina i upornost. Naučila sam kako da se nosim s padovima i kako da postavim ciljeve. Osim toga, otvorio mi je novu životnu perspektivu, shvatila sam koliko je upornost ključ za postizanje bilo čega. Naučila sam cijeniti proces, a ne samo rezultat.