„Past Lives“ – tiha, nježna priča o sudbini, ljubavi i izborima

Ako volite filmove koji vas ostavljaju zamišljenima dugo nakon što se završe, „Past Lives“ (2023) je upravo ono što biste trebali pogledati.

Ovo je suptilna, emotivna drama o ljubavi, vremenu i životnim putevima koji se razilaze i ponovo ukrštaju, a dolazi iz pera i režije debitantkinje Celine Song. Premijerno prikazan na Sundance festivalu, film je odmah osvojio srca publike i kritike, a mnogi ga već nazivaju jednim od najboljih filmova godine.

„Past Lives“ – radnja 

Radnja prati Noru i Hae Sunga, dvoje prijatelja iz djetinjstva iz Južne Koreje koji se nakon mnogo godina ponovo susreću, sada kao odrasli ljudi, u New Yorku. Njihovo prijateljstvo i možda davno izgubljena ljubav ostali su negdje između prošlosti i sadašnjosti, između neostvarenih mogućnosti i stvarnih izbora koje su oboje napravili. Film polako, bez melodrame, istražuje pitanje: šta bi bilo da je život krenuo drugim putem?

Ono što „Past Lives“ čini izuzetnim jeste njegova jednostavnost i suptilnost. Film ne koristi velike obrate ni emotivne eksplozije, nego pažljivo gradi atmosferu punu neizgovorenih emocija, pogleda i tišine.

Glumačka izvedba Grete Lee kao Nore i Teo Yooa kao Hae Sunga izvanredno dočarava unutrašnji svijet likova. Njihova međusobna hemija djeluje prirodno i duboko iskreno, što filmu daje posebnu težinu.

Jedna od najsnažnijih tema filma jeste koncept „in-yun“, korejsko vjerovanje da ljudi koji su povezani u sadašnjosti to duguju stotinama susreta iz prošlih života. Ova filozofija provlači se kroz cijeli film, suptilno postavljajući pitanje koliko naši sadašnji odnosi imaju korijene u prošlosti i koliko je zapravo slučajno to što se s nekim susretnemo.

„Past Lives“ samo za emotivne

Vizualno, film je sniman s mnogo osjećaja – kadrovi su promišljeni, često smireni, gotovo poetski. New York i Seul predstavljeni su ne kao kulise, nego kao emotivni pejzaži u kojima se reflektuje unutrašnji svijet likova. Muzika je suptilna i nenametljiva, ali savršeno prati ton filma.

„Past Lives“ nije film koji će vas „zabaviti“ u klasičnom smislu, ali jeste onaj koji će vas duboko dirnuti. Ako volite filmove poput „Before Sunrise“ ili „In the Mood for Love“, ovo će vam vjerovatno biti jedno od najdražih filmskih iskustava u posljednje vrijeme. Topla preporuka za večer kada želite nešto smisleno, tiho i duboko ljudsko.

Ako volite filmove koji vas ostavljaju zamišljenima dugo nakon što se završe, „Past Lives“ (2023) je upravo ono što biste trebali pogledati. Ovo je suptilna, emotivna drama o ljubavi, vremenu i životnim putevima koji se razilaze i ponovo ukrštaju, a dolazi iz pera i režije debitantkinje Celine Song. Premijerno prikazan na Sundance festivalu, film je odmah osvojio srca publike i kritike, a mnogi ga već nazivaju jednim od najboljih filmova godine.

Radnja prati Noru i Hae Sunga, dvoje prijatelja iz djetinjstva iz Južne Koreje koji se nakon mnogo godina ponovo susreću, sada kao odrasli ljudi, u New Yorku. Njihovo prijateljstvo i možda davno izgubljena ljubav ostali su negdje između prošlosti i sadašnjosti, između neostvarenih mogućnosti i stvarnih izbora koje su oboje napravili. Film polako, bez melodrame, istražuje pitanje: šta bi bilo da je život krenuo drugim putem?

Ono što „Past Lives“ čini izuzetnim jeste njegova jednostavnost i suptilnost. Film ne koristi velike obrate ni emotivne eksplozije, nego pažljivo gradi atmosferu punu neizgovorenih emocija, pogleda i tišine. Glumačka izvedba Grete Lee kao Nore i Teo Yooa kao Hae Sunga izvanredno dočarava unutrašnji svijet likova. Njihova međusobna hemija djeluje prirodno i duboko iskreno, što filmu daje posebnu težinu.

Jedna od najsnažnijih tema filma jeste koncept „in-yun“, korejsko vjerovanje da ljudi koji su povezani u sadašnjosti to duguju stotinama susreta iz prošlih života. Ova filozofija provlači se kroz cijeli film, suptilno postavljajući pitanje koliko naši sadašnji odnosi imaju korijene u prošlosti i koliko je zapravo slučajno to što se s nekim susretnemo.

Vizualno, film je sniman s mnogo osjećaja – kadrovi su promišljeni, često smireni, gotovo poetski. New York i Seul predstavljeni su ne kao kulise, nego kao emotivni pejzaži u kojima se reflektuje unutrašnji svijet likova. Muzika je suptilna i nenametljiva, ali savršeno prati ton filma.

„Past Lives“ nije film koji će vas „zabaviti“ u klasičnom smislu, ali jeste onaj koji će vas duboko dirnuti. Ako volite filmove poput „Before Sunrise“ ili „In the Mood for Love“, ovo će vam vjerovatno biti jedno od najdražih filmskih iskustava u posljednje vrijeme. Topla preporuka za večer kada želite nešto smisleno, tiho i duboko ljudsko.