Nekada simbol snage, pravde i nepokolebljivog optimizma, Superman je posljednjih godina sve više djelovao kao junak prošlih vremena – gotovo zaboravljen i zasjenjen modernijim superherojima Marvelovog univerzuma.
David Corenswet donosi svježinu u ulogu legendarnog junaka, dok James Gunn potpisuje duhovit i haotičan reboot koji odstupa od očekivanog.
Međutim, nova ekranizacija pod rediteljskom palicom Jamesa Gunna pokušava upravo ono što se činilo teško dostižnim: vratiti Supermana među zvijezde – uz dozu humora, ironije i neočekivanih obrta.
Ovaj reboot, jednostavno nazvan Superman, prvi je film o Čovjeku od čelika nakon 2017. godine, i donosi Davida Corensweta u glavnoj ulozi. Gunn, poznat po serijalu Guardians of the Galaxy, koristi svoj prepoznatljivi stil – razigran, vizuelno pretrpan i često duhovit – kako bi stvorio verziju Supermana koja je mnogo manje mitska, a mnogo više ljudska.
Superheroj s ljudskim manama i toplinom
Corenswet ne igra savršenog Supermana. Njegov izgled nije tipično „superherojskog“ sjaja – crna boja kose djeluje pomalo neusklađeno s tenom, a kroz čitav film izgleda kao da iz svake bitke izlazi s modricama. Ipak, upravo ta doza nesavršenosti doprinosi njegovom šarmu. Njegov izraz je prijateljski, otvoren i nenametljiv – Superman koji bi se, sasvim ljudski, mogao radovati ručku kod kuće.
I dok je njegov svakodnevni život kao Clarka Kenta u redakciji Daily Planeta tek površno prikazan, određeni sporedni likovi unose dinamiku. Skyler Gisondo kao razigrani Jimmy Olsen i Sara Sampaio kao koketna, stripovski naglašena Eve donose svježinu. Rachel Brosnahan kao Lois Lane dolazi do izražaja tek u pojedinim scenama, ali jedna od njih – emotivno i verbalno nadmudrivanje sa Supermanom oko prava na intervju – daje filmu rijetko viđen nivo emocionalne tenzije i autentične privlačnosti.
Između haosa i humora: Gunnov potpis
Film ne štedi na akciji – Lex Luthor, kojeg briljantno duhovito tumači Nicholas Hoult, pokušava pokrenuti rat, unoseći haos globalnih razmjera. Međutim, te sekvence djeluju pretrpano i često nepovezano. Alternativni univerzumi, staklene kocke u kojima su zatvorenici, crne rupe i CGI haos čine vizuelno prenatrpan segment koji više zamara nego zadivljuje.
S druge strane, Gunn ne bježi od apsurda i sitnih, komičnih detalja – kao što su kadrovi u kojima Clark ubacuje hljeb u toster ili srče toplu čokoladu uz tiho „Mmmm!“. Upravo ti mali trenuci daju filmu dušu. Među novitetima je i Krypto – simpatični, energični pas koji, iako zabavan, s vremenom postaje pomalo zamoran. Možda bi mu prijao susret s nekim mitološkim dreserom pasa.
Ipak, najzanimljiviji i najhrabriji potez dolazi tek na kraju: otkriće vezano za poruku koju je mali Kal-El dobio od oca Jor-Ela mijenja sve što smo dosad znali o njegovom moralnom kompasu. Poruka, koju mu hologram napokon pravilno prenosi, nije ni uzvišena ni ohrabrujuća kako se očekivalo. Gunn time dotiče univerzalnu istinu: čak i na Kriptonu, roditelji griješe.
Superman koji spušta noge na zemlju
Novi Superman donosi verziju ovog superheroja kakvu nismo očekivali – manje božanstvenu, više ljudsku. Film je zabavan, često haotičan, ali svakako hrabar pokušaj da se oživi lik koji je godinama djelovao potrošeno. Gunn se ne trudi da Supermana ponovo učini „velikim“, ali ga zato čini bližim. Možda je to upravo ono što nam danas treba.
