“Žena iz El-Eja”: Kultni roman Iv Babic koji slavi šarm i ironiju Los Angelesa
Otkrijte “Ženu iz El-Eja”, kultni roman Iv Babic o glamuru, dekadenciji i ikonama Los Angelesa – od Džima Morisona do zlatnog doba Holivuda. Izdav...

“The Guard” je irski film koji dokazuje da crna komedija može biti pametna, šarmantna i nezaboravna.
U moru predvidivih trilera i komedija koje brzo zaboravite, ponekad se pojavi film koji vas iznenadi baš zato što ne pokušava da se svidi svima. The Guard je upravo takav – irska crna komedija iz 2011. godine koja bez napora balansira između humora, kriminalističke radnje i britke društvene satire. Režirao ga je John Michael McDonagh, brat poznatog Martina McDonagha (In Bruges, Three Billboards Outside Ebbing, Missouri), i odmah je jasno da pripada porodici izuzetno duhovitih i promišljenih scenarista.
Glavni junak filma je Gerry Boyle, irski policajac u malom obalnom gradiću, koji već na prvi pogled ruši sve što očekujete od filmskog detektiva. Nepristojan, bez dlake na jeziku, ne mari mnogo za autoritet i često djeluje kao da ga posao ni najmanje ne zanima. Ali iza ciničnog izraza lica i sarkastičnih komentara krije se pronicljiv um i srce koje zna kad treba djelovati ispravno.
Gerryja igra Brendan Gleeson – jedan od onih glumaca koji ne traže pažnju, ali je magnetski privlače. Njegova izvedba je toliko prirodna i uvjerljiva da publiku neprestano ostavlja u dilemi – da li se smiju njegovim replikama zato što su duhovite ili zato što su brutalno iskrene?
Radnja se zahuktava kada u gradić stigne FBI agent Wendell Everett, u tumačenju Don Cheadlea, koji dolazi da vodi istragu o međunarodnom lancu krijumčarenja droge. Njegov dolazak otkriva sve kulturne, jezičke i svjetonazorske razlike između američkog sistema i irskog sela. Njih dvojica, iako potpuno različiti, primorani su da sarađuju – i baš u toj dinamici nastaje najveći dio šarma filma.
Njihova suradnja nije jednostavna: dok Everett pokušava profesionalno voditi istragu, Boyle mu neprestano postavlja nezgodna pitanja, provocira ga i svojim ponašanjem stvara osjećaj da je slučaj osuđen na propast. Ali kako priča odmiče, postaje jasno da iza Boyleove maske leži osoba koja vidi dalje od pukih dokaza i pravila.
Jedna od najvećih vrlina filma The Guard je scenarij koji ne podcjenjuje svoju publiku. Humor je često apsurdan, pomalo mračan, ali nikada ne prelazi granicu dobrog ukusa. I dok se publika smije bizarnim situacijama i Boyleovim komentarima, režiser nas nenametljivo podsjeća na ozbiljnije teme: korupciju unutar institucija, moć sistema i one koji se u njemu snalaze na svoj način.
Film kroz jednostavne situacije otvara kompleksna pitanja – o moralu, integritetu i slobodi da budete ono što jeste, čak i ako to znači da nikome ne odgovarate. Sve to je spakovano u priču koja traje nešto više od 90 minuta, ali ostavlja utisak kao da ste pogledali mnogo više.
The Guard nije film koji vam nameće emocije. Nema preglumljenih trenutaka, nema dramatičnih muzičkih podloga koje vam govore kako da se osjećate. Umjesto toga, nudi vam priliku da se nasmijete, razmislite i povežete s likovima na način koji je rijedak u savremenom filmu.
Ono što ovaj film čini nezaboravnim jeste balans između humora i srži priče. Boyle i Everett su spoj koji ne bi trebao funkcionirati, ali upravo zato funkcioniše savršeno. Irski pejzaži, autentični dijalozi, lagan tempo i odsustvo klišeja daju ovom filmu poseban ritam – onaj koji vam se uvuče pod kožu i dugo ostane u mislima.
Ako tražite nešto što izlazi iz okvira, film koji nije blockbuster, ali jeste biser, onda The Guard treba da bude na vašoj listi. Bilo da volite crni humor, inteligentnu satiru ili jednostavno vrhunsku glumu – ovaj film vam nudi sve to, i još malo više.
Milos Bjelica/iStock / Getty Images Plus