Danis Tanović: Porodica iznad svega

by | 7 Februara, 2011

Jedan i jedini bh. režiser i scenarista koji je ponio titulu oskarovca 2001. za najbolji strani film “Ničija zemlja” kaže za naš magazin kako u tom periodu Oskara nije doživio kao nešto veoma bitno, nego samo kao jednu od nagrada u nizu. Međutim, vrijeme je pokazalo, čega je i Danis postao svjestan, da uopšte nije lako biti nominovan, a pogotovo nagrađen ovim kipićem. Ostale nagrade i filmska ostvarenja su se nizali jedno za drugim, a ona su za našeg režisera samo motiv više da radi još bolje. Ipak, priznaje nam da mu je porodica na prvom mjestu i da su njegova djeca oaza sreće i mira.

LJ&Z: Kako stižete kombinovati posao i privatni život?

Nije se lako nositi sa obavezama u životu, ali kada imate ono što ja zovem prednošću, pa radim uistinu ono što volim, onda je sve lakše iskombinovati. Imam sreću da radim posao u kojem uživam i kojeg volim. Smatram da je to ujedno i ključ uspjeha: raditi ono što volite… Ipak, u životu mi nikada prioritet neće biti posao. Porodica je ispred svega.

LJ&Z: Da li je Vaših petoro djece Vaša energija?

Ja sam želio petoro djece, to mi je najveća i najljepša stvar na svijetu, očinstvo ne smatram obavezom. Djeca, iskreno gledajući, ne mogu reći da mi daju energiju, oni ustvari oduzimaju puno energije, ali su nekako oaza sreće i mira, čudan je to osjećaj, neopisiv. Nemam prave riječi za to… i dosta mi je djece, nemam namjeru imati ih više, hvala (smijeh)…

LJ&Z: Jedan vaš dan izgleda kako?

Ustajem u sedam ujutro, spremam doručak sa ženom. Onda je za stolom u toku doručka veoma veselo, možete misliti kako ide cijela procedura dok petoro djece obučete, nahranite, pa onda vozite u školu. Obično nastojim biti podrška supruzi, tako da nekada i ja djecu vozim u školu, ako nemam mnogo jutarnjih obaveza na poslu. Već oko 17 sati, kada završim s poslom, tada i djeca dolaze iz škole i onda slijedi ona oaza sreće o kojoj sam maloprije govorio. To je vrijeme za moju djecu, vrijeme za kupanje, pospremanje, maženje, čitanje knjiga, igranje, gledanje filmova, crtića… Svaki djelić sekunde slobodnog vremena na ovom svijetu posvećujem njima. To me ispunjava, njihov smijeh, ta nevina dječija igra, njihova ljubav.

LJ&Z: Kakav ste otac, prema Vašem mišljenju?

Pitali su me koji je najbolji i najljepši kompliment koji sam dobio u zadnjih šest mjeseci od osobe suprotnog pola. Mogu sa ponosom reći da je to bilo jutros, od moje kćerke, kada mi je rekla da sam najbolji tata na svijetu. Pažnja koju poklanjam svojoj djeci i koja mi se vraća na ovakav način mnogo govori o meni kao ocu.

LJ&Z: Oskar kojeg ste dobili za film “Ničija zemlja” bio je za Vas teret za svaki novi projekat ili stimulans da budete još bolji?

Mislim da smo mi ti koji sami pridajemo pažnje nekim nagradama. U to vrijeme, kada sam dobio Oskara, on za mene nije predstavljao ništa drugo nego samo još jednu od nagrada u nizu. Međutim, nakon nekoliko godina, kada sam shvatio kako je uopšte teško biti nominovan za Oskara, a kamoli ga dobiti, shvatio sam da je Oskar za najbolji strani film u 2001. godini, kada sam ga i dobio, za mene bio spoj sretnih zvijezda i pozitivnih životnih momenata koji su se poklopili u datom trenutku. Mišljenja sam da su nagrade ipak stimulans, ne predstavljaju opterećenje za svaki novi, naredni projekat, nego naprotiv, daju vam dodatni motiv da budete bolji. Kažem da ponekad nije pod brojem jedan imati dobar film, nego imati i sreću. Primjerice, sada imam odličan film, Cirkus Columbia, a niko mi ne garantuje da će biti nominovan za Oskara, sve je u životu spoj okolnosti i datog momenta. Kroz ovaj film sam pokušao pokazati kako nije bitno kako se vi vidite, nego kako vas drugi vide. Ja sam svjestan toga da kako ja sebe vidim drugi me nikada takvog neće vidjeti i ono što je meni najbitnije na svijetu jeste da sam dobar otac svojoj djeci.

LJ&Z: Kakvo je po vašem mišljenju stanje bh. filmske industrije?

Oprostite, kakve industrije?! Mi nemamo filmsku industriju, imamo samo nekoliko entuzijasta koji rade to što rade i bore se na sve moguće načine da bh. kinematografiju dignu do visokog nivoa. Što im i polazi za rukom. Ne bih mnogo o drugima, ali moram naglasiti kako je opštepoznata situacija kako mi umjetnički radnici nemamo podršku naših institucija. Što je najžalosnije, oni koji trebaju biti svjesni situacije nisu svjesni svojih propusta. Oni ne mogu ni zamisliti koliko je jedan dobar i kvalitetan film, snimljen u BiH, bitan za promociju zemlje u cijelom svijetu, za promociju ljepota koje imamo. Nažalost, trenutno je situacija takva kakva je…

LJ&Z: Mane i vrline? Imam i jedne i druge (smijeh).

Ne mogu ništa posebno izdvojiti, ali čini mi se da se iz godine u godinu mijenjam. Tako umjesto starih mana dobijem novu, i obratno, ista je stvar sa vrlinama, dobivam neke nove mane i neke nove vrline. Mislim da je to normalan proces :).

Danis: Moja žena je inicijator svega. Kada ona za nešto kaže da je to to, tako mora da bude. U biti mnoge stvari u mom životu su započele na njenu inicijativu. Osim supruge, razlog zbog kojeg sam pristao da budem bh. Bvlgari Man je moja uvijek odlična saradnja sa kompanijom Everet. Uslijedio je poziv brand managera Ermina Kose iz Bvlgarija, i uopšte nije problem odlučiti se na ovakav korak.
LJ&Z: Da li koristite Bvlgari preparate i kako Vam se dopada ovaj miris?

Koristim, naravno, jer mi nekako ‘leže’ uz moje osobine, pronalazim se u Bvlgari mirisu. Moram priznati da mi se novi Bvlgari Man jako dopada, iako ne znam nabrojati sve njegove sastojke (smijeh). Nadam se da će Clive Owen ‘crknuti’ od zavisti i da ću naredne godine ja biti svjetski Bvlgari Man, a Owen bosanski (smijeh).

LJ&Z: Uz lansiranje Bvlgari Mana, Vi ste zajedno sa kozmetičkom kućom Bvlgari pokrenuli humanitarne akcije. Koliko su za vas bitni ovakvi projekti?

Uistinu mnogo. Uvijek se dobro osjećam kada sam dio nekog projekta koji prije svega ima humanitarni karakter. Pokrenuli smo akciju darovanja u vidu proizvoda za Udruženje žena liječenih od tumora dojke “Renesansa“ sa 45 poklona. Osim toga, tu je i donacija za Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece “Mjedenica“ u kojem egzistira internat gdje su smještena djeca sa područja cijele Federacije BiH. Respect svim ženama koje se bore sa tumorom dojke i svima onima koji se brinu za dobrobit djece. Ovakav gest Bvlgarija je za svaku pohvalu i sretan sam što sam dio kampanje humanosti.
 

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Pre slanja komentara, molimo vas da se upoznate sa pravilima komentarisanja i uslovima korišćenja sajta.